Drugog ožujka je američko Državno tajništvo proglasilo ograničenja broja kineskih djelatnika dopisništva 5 kineskih medija u SAD.
To je još jedan politički udarac SAD-a na kineske medije nakon što su registrirale dopisništva kineskih medija u SAD-u kao “strane agente” i “diplomatske misije”. Američke neutemeljene mjere prema kineskim medijima su postupno eskalirale, ali nikako ne predstavljaju zaštitu tzv. “slobode informiranja”, već su čisti politički napad i novinska hegemonija.
Kako su objavile SAD, poduzete mjere su recipročna reakcija . No, činjenica su Kina nikad nije ograničila dopisništva američkih medija i broj njihovih djelatnika u Kini. Trenutno u Kini ukupno posluje 29 američkih medijskih institucija, a samo 9 kineskih u SAD-u. Američkim novinarima je dozvoljen višestruk ulazak u Kinu tijekom valjanosti vize, dok kineski novinari dobivaju američke vize sa samo jednim ulaskom. Od prošle godine je najmanje 21 kineski novinar odbijen prilikom apliciranja za američku vize. Kako je to je tzv. “reciprocitet”?
Nakon izbijanja epidemije COVID-19 su pojedini američki mediji napadali i klevetali Kinu gubeći profesionalni i osnovni moral, čime su izazvali nezadovoljstvo međunarodne zajednice. Kina je, prema zakonu i propisima riješila probleme pojedinih stranih medija, a također su platili neizbježnu cijena za ponižavajuće riječi o Kini.
Sjedinjene Američke Države su ovim mjerama prema 5 kineskih medija krenule u sveobuhvatni politički napad i zapravo provele “praktični progon” kineskih novinara. Pojedini američki dužnosnici su rekli kako ovih 5 kineskih medija imaju državnu pozadinu. upravo taj zaključak je otkrio licemjerno lice SAD-a u tzv. “slobodi informiranja” i u suštini je ta restrikcija napad na kineski politički sustav.
Kina i SAD imaju drugačije mehanizme, pa se i razlikuju uloge medija. U dugoročnom razdoblju su kineski vodeći mediji igrali važnu ulogu u jačanju međusobnog razumijevanja između Kine i svijeta. Uzmimo borbu protiv epidemije COVID-19 za primjer. Kineski vodeći mediji su pozivali na suradnju međunarodne zajednice te izražavali zahvalnost na donacijama svim stranama uključujući i američku. Istovremeno su pojedini američki mediji usmjerili energiju u blaćenje i napad na Kinu. Mike Pompeo, američki državni tajnik je čak javno podržao ponižavajuće izvješće o Kini u “The Washington Postu”. Zar to je “sloboda informiranja” koju SAD neprestano zagovaraju? Američka strana je, iznenadnim opravdanjem pozadine kineskih medija, opstruirala njihov normalan posao u SAD-u, što je još jedan prikaz njihovog mentaliteta Hladnog rata i ideoloških predrasuda.
Kad je riječ o mjerama prema kineskim medijima su mnogi dužnosnici Washingtona spomenuli “Državno izvješće o sigurnosnoj strategiji SAD-a” objavljeno 2017. u kojem je Kina definirana kao glavni suparnik SAD-a. Osmog veljače je Pompeo, kada je govorio na sastanku Nacionalnog saveza guvernera, još jednom spominjao “teoriju kineske prijetnje”. Deset dana kasnije je njegov nadležni organ, Državno tajništvo SAD-a, odredilo 5 kineskih medija kao “diplomatske misije”. Očito je kako vođen mentalitetom nulte sume, od gospodarstva i trgovine do znanosti i tehnologije te kulturne razmjene, Washington pokreće napade na Kinu u više područja, očekujući da će suzbiti razvoj Kine.
Međutim, svijet je multipolaran i kineski razvoj ne može biti blokiran. Suparništvo Hladnog rata je suprotno povijesnom trendu i samo će naškoditi potrebnoj kulturnoj razmjeni između Kine i SAD, što je nepovoljno za odnose dviju zemalja i naštetiti će interesima SAD-a.
