Izmišljotine Amerike i Zapada o prisilnom radu su zapravo gluma

„Ukusan je Nang (kruh u Xinjiangu) iz radničkih ruku“ je izreka iz regije Xinjiang, koja govori o tome kako se lijepi dani postižu rukama i radom. Međutim, napori lokalnog stanovništva za sreću su oklevetani riječima američkih i zapadnih političara, koji lažno opisuju zapošljavanje stanovnika Xinjianga u drugim mjestima kao prisilni rad, s ciljem sijanja razdora između raznih kineskih etničkih skupina te ometanja razvoja Xinjianga. Kako bi realizirali ovaj cilj, koriste sve mjere.

Nedavno je Einar Hans Tangen, američki stručnjak za međunarodna pitanja, nakon što je pogledao video izvješće New York Timesa o gradu Kuitunu u Xinjiangu rekao kako je snimljeno s efektom tajnog snimanja. „Izvješće je stvorilo scenu koja izgleda kao da su tamošnji stanovnici prisiljeni na rad, ali su to ustvari specijalni filmski efekti“, rekao je.

Kakva je stvarnost u zapošljavanju stanovnika Xinjianga? Dokumenti su jasni. Prema javnim podacima, Xijiang je bio krajnje siromašno područje te je u 2014. je imao 3.18 milijuna siromašnih stanovnika, a južni dio je bilo još siromašniji od ostatka. Lokalna vlada je, kako bi stanovnicima pomagala u ostvarenju stabilnijeg i boljeg života, postavila unapređivanje zapošljavanja kao prioritet. U procesu rada i zapošljavanja radnici prema vlastitim željama izabiru profesije i radna mjesta te potpisuju ugovore s nadležnim poduzećima i dobivaju plaće.

Prema statistici je od 2014. do 2019. broj zaposlenih stanovnika u Xinjiangu narastao s 11,35 milijuna na 13,30 milijuna osoba, s rastom od 17.2%. Osiguravajuća politika i praksa zapošljavanja u Xinjiangu odgovaraju kineskom ustavu i zakonima, kao i međunarodnim radnim standardima i ljudskim pravima te nikako nisu prisilni.

U stvari je zapošljavanje u drugim gradovima važan način ublažavanja siromaštva za stanovnike Xinjianga. Prema statistici su prihodi od zapošljavanja u drugim gradovima za stanovnike Xinjianga iznosili 40 tisuća juana godišnje po radniku, jednako kao raspoloživi dohodak stalno zaposlenih radnika u Xinjiangu. Prihodi radnika zaposlenih unutar Xinjianga, ali izvan svog rodnog mjesta su iznosili 30 tisuća juana godišnje po radniku, što je mnogo više od prihoda od poljoprivrede u rodnom mjestu. Uz pomoć raznih politika za smanjenje siromaštva, Xinjiang je sredinom studenog 2020. u potpunosti riješio pitanje siromaštva.

Prema najnovijim podacima, raspoloživ dohodak stanovnika Xinjianga je u 2020. iznosio 6 986 juana više nego u 2015., s rastom od 7.2% godišnje. Godišnji rast BDP-a ove regije je za 1.1% veći nego cijele Kine. To pokazuje kako stanovnici Xinjianga uživaju u rezultatima razvoja i žive sve bolje.

OSTAVITE ODGOVOR

Molimo Vas unesite svoj komentar!
Molimo Vas unesite ovdje svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.