Hrvatska, koja pati od demografskog pada, postala je “vruća destinacija” za digitalne nomade – uglavnom mlade, visokoobrazovane i bogate strance. U zemlji ih je na tisuće, no mali broj onih koji žele ostati mora se snalaziti jer im zakon ne dopušta boravak dulji od godine dana.
Zaklopiti laptop u Pekingu, a sljedeći radni dan započeti na bračkoj plaži, mogući je scenarij nekog radnog dana prosječnog digitalnog nomada. Iako je ta fraza – digitalni nomad, popularizirana još 1997., danas se, s oko 35 milijuna digitalnih nomada globalno, može govoriti o trendu koji raste iz godine u godinu. Prema nekim procjenama, njihova brojka na svijetu će do 2035. dosegnuti milijardu.
Na listi omiljenih odredišta digitalnih nomada, u konkurenciji s egzotičnim zemalja, svjetskim metropolama i lokacijama koje će mnogi u životu vidjeti tek na razglednicama, Hrvatska visoko kotira. Iako se podaci razlikuju ovisno o izvoru informacije i istraživanju, prema onome koje je provela platforma Nomad List, Hrvatska je prva omiljena destinacija digitalnih nomada – globalno.
U Hrvatskoj je krajem siječnja ove godine bilo 595 važećih viza za digitalne nomade, pokazuju podaci Ministarstva unutarnjih poslova, no to nije ni približno stvarnom broju digitalnih nomada u Hrvatskoj, jer se odnosi samo na državljane trećih zemalja koji tu ostaju više od tri mjeseca.
Za kompletnu sliku, treba uzeti u obzir državljane EU-a koji se po cijelom teritoriju Unije, pa tako i u Hrvatskoj, mogu slobodno i vremenski neograničeno boraviti, ali i dodati veliki broj digitalnih nomada iz trećih zemalja koji u Hrvatskoj ostaje manje od tri mjeseca.
Osim osnovnih uvjeta – da rade na daljinu, ili su samozaposleni te imaju određenu minimalnu visinu mjesečnog primanja koja, primjerice u Hrvatskoj iznosi 2300 eura mjesečno, a na Islandu i preko 6000 eura, vizom se nomadima propisuje i najveća moguća duljina boravka.
Hrvatska je jedna od rigoroznijih zemalja, jer, ako se nomadima tu svidi i požele ostati duže od godinu dana – nužno moraju izaći iz zemlje na najmanje šest mjeseci kako bi se mogli ponovno prijaviti za vizu. S druge strane, u drugim europskim zemljama vizu je uglavnom moguće produljiti, ovisi o mjestu, primjerice, u Češkoj, na razdoblje od ukupno tri godine.
Digitalni nomadi, odluče li ostati dulje, postaju vrsta useljenika, ističe i dodaje da se još uvijek u Hrvatskoj ne istražuje kako digitalni nomadi utječu na lokalne zajednice, ali da utjecaj nesumnjivo postoji. Potiču turizam, ali i druge ekonomske grane – potaknuli su razvitak infrastrukture, osnivanje brojnih hubova, ali i usluga koje odgovaraju na njihove potrebe za snalaženjem u novoj zemlji.
