Hrvatsku biskupsku konferenciju utemeljio je dekretom 15. svibnja 1993. papa Ivan Pavao 2. Dogodilo se to nakon gašenja Biskupske konferencije Jugoslavije, a nakon velikih povijesnih događaja poput međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u siječnju 1992. U tom ratnom vremenu tijekom kojeg je trećina teritorija naše zemlje bilo okupirano, biskupi pokreću središnje tijelo Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
Prvo zasjedanje biskupa održano 8. lipnja 1993. pratio je za emisiju Mir i dobro dugogodišnji novinar i urednik Hrvatske televizije Neno Kužina.
Glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić pojasnio je što je to biskupska konferencija, kako djeluje i koji su ključni trenuci iz njezine 30 godina duge povijesti.
– Biskupska konferencija je po zakoniku Kanonskog prava skupština biskupa, sabor biskupa jednoga naroda ili jednoga područja. Najčešće su granice jedne biskupske konferencije granice jedne države kao što je Hrvatska biskupska konferencija, kao što je biskupska konferencija recimo Slovenije ili Bosne i Hercegovine. Isto tako može biti i biskupska konferencija jednog područja. Imamo u susjedstvu Međunarodnu biskupsku konferenciju sv. Ćirila i Metoda, koja okuplja biskupe iz Srbije, Makedonije, Kosova i Crne Gore. Dakle, to je sabor biskupa koji zapravo raspravljaju o nekim zajedničkim temama. Svaki biskup je suveren na području svoje biskupije, ali postoje na određenom području neke zajedničke teme o kojima biskupi zajednički raspravljaju. To su na primjer katehetska pitanja, evangelizacijska pitanja, prevođenja liturgijskih knjiga, ekumenska pitanja, itd., pojasnio je.
