Foto: VCG
Američki predsjednik Donald Trump nakon sastanka s Markom Rutteom, glavnim tajnikom NATO-a, u Bijeloj kući 8. travnja na društvenoj mreži ponovno je optužio saveznike iz NATO-a za nepouzdanost.
Podsjetimo, prije sastanka Karoline Leavitt, glasnogovornica Bijele kuće, izjavila je da bi Donald Trump na sastanku s Markom Rutteom mogao razgovarati o mogućnosti povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz NATO-a.
Istodobno su pojedini američki mediji objavili da američka administracija razmatra pokretanje mjera protiv članica NATO-a koje nisu podržale SAD i Izrael tijekom rata protiv Irana, što bi moglo uključivati promjene rasporeda američkih snaga i zatvaranje najmanje jedne vojne baze u Europi.
Donald Trump 6. travnja izjavio je da je jedan od razloga zbog kojih razmišlja o povlačenju iz NATO-a i to što europski saveznici nisu željeli prepustiti Grenland Sjedinjenim Američkim Državama.
Foto: VCG
Mogu li se Sjedinjene Američke Države doista povući iz NATO-a i kakve bi posljedice najavljene mjere imale na odnose između SAD-a i saveznika u NATO-u? Hoće li pitanje Grenlanda postati dodatni izvor napetosti između SAD-a i europskih članica NATO-a?
Wang Shuo, profesor na Školi međunarodnih odnosa Pekinškog sveučilišta za strane studije, smatra da zbog zakonskih ograničenja i stvarnih okolnosti nije vjerojatno da će se SAD u skorije vrijeme povući iz NATO-a.
Glavno ograničenje jest to što Zakon o nacionalnoj obrani za fiskalnu godinu 2024. propisuje da se predsjednik ne može jednostrano povući iz NATO-a bez odobrenja dvije trećine Senata. Vrlo je malo vjerojatno da će Donald Trump uspjeti zaobići to ograničenje. Drugi važan čimbenik su američki interesi. SAD kroz NATO održava dominantan utjecaj u Europi te potiče saveznike na povećanje vojnih izdvajanja, što u praksi znači i veću kupnju američkog oružja. Ako bi se SAD doista povukle iz NATO-a, morale bi se odreći ključne uloge u europskoj sigurnosnoj arhitekturi.
Postojanje NATO-a temelji se na članku 5. o kolektivnoj obrani, koji ujedno predstavlja i pravni temelj za raspoređivanje američkih vojnih snaga u Europi. Ako bi se američka vojska povukla ili zatvorila baze u Europi, SAD više ne bi bile sigurnosni jamac Europe, nego bi se percipirale kao akter koji vrši pritisak. To bi potaknulo Europsku uniju na jačanje vlastite obrambene autonomije i ubrzanje vojne integracije kao moguće alternative NATO-u. Istodobno, povlačenjem iz Europe SAD bi prepustile dio strateškog prostora Rusiji, oslabile vlastitu vojnu i sigurnosnu prisutnost te izgubile važno tržište za svoju vojnu industriju, što im se ne bi isplatilo.
Prijetnjama povlačenjem i tzv. kaznenim mjerama SAD zapravo testira lojalnost saveznika i vrši pritisak s ciljem jačanja svoje dominacije unutar NATO-a. Takvi potezi ne odražavaju samo nezadovoljstvo saveznicima, već i promjenu u percepciji NATO-a – od saveza temeljenog na zajedničkim interesima prema instrumentu ostvarivanja vlastite strategije.