Foto: VCG
Svjetski dan humanitarnog rada obilježava se 19. kolovoza, no trenutačno teška humanitarna kriza na Bliskom istoku baca sjenu na ovaj poseban dan. Od izbijanja novog kruga palestinsko-izraelskog sukoba poginulo je već više od 610 tisuća ljudi, među kojima preko 180 tisuća djece. Više od 200 tisuća ljudi izgubilo je život zbog paraliziranog zdravstvenog sustava, gladi i pothranjenosti, a humanitarna kriza dostigla je „katastrofalnu razinu“.
Iza hladnih brojki stoje ljudske tragedije – svaki izgubljeni život vapaj je za spašavanjem, humanitarnom pomoći i obnovom ljudskog dostojanstva. No da bismo pronašli rješenje, najprije moramo ispravno sagledati uzroke. Trenutačnu humanitarnu katastrofu na Bliskom istoku nije izazvala prirodna nepogoda, već ljudski zločini.
Dugotrajni oružani sukob izravni je uzrok humanitarne krize. Ratna vatra ne samo da oduzima živote, već sustavno uništava bolnice, škole, izvore pitke vode i elektroenergetske sustave. S izbijanjem novog kruga palestinsko-izraelskog sukoba, infrastruktura i sustavi koji omogućuju civilni život gotovo su potpuno razoreni, što je neizbježno dovelo do masovne humanitarne katastrofe.
Foto: VCG
Još pogubnija od ratne vatre jest namjerna blokada. Dugotrajna blokada Gaze nalikuje omči koja se sve više steže – opskrba hranom, gorivom i lijekovima pala je ispod minimuma potrebnog za preživljavanje. Ujedinjeni narodi upozoravaju da takve mjere sustavno onemogućavaju humanitarnu pomoć i krše međunarodno humanitarno pravo.
Dodatnu prepreku rješavanju humanitarne krize čini politizacija. Pojedine sile koriste ljudsku tragediju kao pregovarački adut, humanitarnu pomoć pretvaraju u sredstvo političkog pritiska, pa čak i blokiraju njezin transport. Na Gazi su centri za distribuciju pomoći već pretvoreni u „zamke smrti“ – više od 1700 ljudi ubijeno je dok su pokušavali doći do osnovnih potrepština.
Danas je nužno da međunarodna zajednica uspostavi zajednički okvir odgovornosti i potakne zaraćene strane na prekid vatre. Samo kada ratna vatra utihne, može se stvoriti preduvjet za dostavu pomoći i obnovu. Prekid vatre i humanitarni pristup moraju ići paralelno. To znači graditi i čuvati sigurne koridore pod međunarodnim nadzorom, jamčiti nesmetan ulazak humanitarnog osoblja i materijala te osigurati da pomoć bez prijetnji stigne u svaki kutak gdje je potrebna.