Američki predsjednik Joe Biden obratio se javnosti 28. travnja povodom 100 dana provedenih na vlasti. Što se tiče odnosa s Kinom, izrazio je čvrst stav, napadajući kinesku “nejednaku trgovinsku politiku” i najavljujući da će Sjedinjene Države “zadržati vojnu prisutnost na indo-pacifičkom području” i “odlučno štititi ljudska prava i slobode”.
Nije teško razumjeti kako Biden u 100 dana vlasti nije mogao izbjeći sjenu svog prethodnika u politici prema Kini i u nekim je problemima pokazao još opasniji trend.
“Natjecanje, suradnja i sučeljavanje” ključne su riječi koje je Biden cjelovitije ponovio govoreći o odnosima s Kinom. Međutim, na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu u veljači, Biden je glasno najavio “povratak Sjedinjenih Država”, zagovarajući tzv. “Sučeljavanje autokracije i slobodnog svijeta”, izražavajući tako temeljni smjer njegove vanjske politike.
Nakon više od tri mjeseca vladavine, svijet je primijetio da je “sučeljavanje” očito odnijelo većinu napora, a administracija Bidena nastavila je prilagođavati politike svojih prethodnika i nastavlja slijediti davno utvrđeni strateški cilj suzbijanja Kine u Washingtonu , kao i ideološki antagonizmi i njegovi partneri. Pritom je prilagodila samo mjere i način potičući saveznike u ime “multilateralizma” da stvore savez za suzbijanje Kine.
Točnije, u ekonomskim odnosima, administracija Bidena nije pokazala želju za ublažavanjem trgovinskog rata s Kinom, već je nametnula nove sankcije kineskim tehnološkim tvrtkama. U politici Washington nastavlja kršiti ekstremnu kinesku granicu u osjetljivim pitanjima Xinjianga, Hong Konga i Tajvana i drugim pitanjima. Na vojnom polju Sjedinjene Države senzacionalno šire retoriku da je “Kina najveća prijetnja”, jačajući vanjske odnose poput četverostranog mehanizma i pozivajući saveznike da vježbaju u Južnokineskom moru. Kina je identificirana kao meta čak i kada je riječ o poboljšanju civilne infrastrukture i razvoju novih oblika energetske industrije u zemlji, tvrdeći da postoji “opasnost da Sjedinjene Države zaostaju za Kinom”.
Općenito, administracija Bidena vidi Kinu kao “najvećeg konkurenta Sjedinjenim Državama” i, u usporedbi s prethodnom upravom, nije ublažila, već je pojačala mjere sukoba, a njihove politike su u istom smjeru.
To nikako ne čudi. Već u siječnju, kada je administracija Bidena preuzela dužnost, analitičari su predvidjeli da američki odnosi s Kinom neće biti optimističniji nego prije. Rezultat je to stvarnih interesa za osvajanje glasova i duboko ukorijenjene hegemonije i mentaliteta hladnog rata.
Kineski razvojni cilj nikada nije bio preteći SAD, već postati boljom zemljom u kojoj građani žive bolji život, niti Kina nikoga ne želi zamijeniti. Najhitniji prioritet Washingtona je zaustaviti trend pojačavanja sukoba i vratiti se u smjeru pozitivne konkurencije. Kao što je Henry Alfred Kissinger rekao u nedavnom intervjuu, SAD mora naučiti koegzistirati s velikom zemljom poput Kine.