Foto: VCG
Na tekućoj 28. konferenciji ugovorenih strana „Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama“, cikličko iskorištavanje resursa, transformacija prilagodljivosti gospodarstva i druge teme bile su u središtu pozornosti u raspravi raznih strana o uporabi fosilnih goriva i transformaciji resursa. Trenutno, glavne ekonomije na svijetu općenito gledaju na razvoj kružnog gospodarstva kao na važan put za probijanje ograničenja resursa i okoliša, za reagiranje na klimatske promjene i nailaženje nove točke gospodarskog rasta.
Ispred pritiska zelene transformacije, u područjima gdje energetska transformacija ne može učinkovito djelovati u smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova, kružno gospodarstvo upravo postaje drugo rješenje za ublažavanje klimatskih promjena. U Njemačkoj je korigiran zakon radi učinkovitijeg recikliranja bijele tehnike, otpadnih vozila, iskorištenih baterija, ambalaža za pića itd., a u Ujedinjenim Emiratima sustav za pročišćavanje otpadnih voda nije samo od pomoći za smanjenje trošenja resursa i uštedu energetike, već proizvodi i novu i čistu energetiku, dok je u Danskoj industrijska simbioza realizirala recikliranje otpadnih plinova i materijala, čime je povećala razmjere profita ekonomije… Kružno gospodarstvo već je postepeno postalo nova svjetlost u zelenoj transformaciji gospodarstva raznih zemalja, čak i jedna od ključnih mjera za gospodarski oporavak poslije pandemije.
Foto: VCG
Istovremeno, razvoj kružnog gospodarstva raznih zemalja obično se ograničava i vlastitom situacijom i razvojnim potrebama, i zato bez vizije u globalnom smislu, bilo bi teško doći do međunarodne suradnje većih razmjera. Na primjer, brojne zemlje su poduzele domaće mjere za ojačanje recikliranja plastičnih materijala, no, kada je UN usvajao rezoluciju o „Okončanju onečišćenja plastikom: ususret međunarodnom pravno obvezujućem instrumentu“ čime bi uspostavili globalni sustav za recikliranje plastike, razne strane su, zbog nesuglasica u ciljevima, procesu, načinu nadzora i drugim aspektima, usporile cijeli proces, pogotovo kada su pojedine sile kemijske industrije uključujući SAD i Saudijsku Arabiju inzistirale na različitim mjerama prema različitim zemljama, a protiv plastičnog zagađenja.
Pored toga, pojedine razvijene zemlje i dalje nisu na pravi način vidjele vlastite negativne strane u usporedbi s razvojnim zemljama u smislu povijesne odgovornosti za klimatske promjene, u razvojnim potrebama i u sposobnosti u reagiranju na klimatske promjene, zbog čega prilikom poduzimanja koraka u kružnom gospodarstvu, često zanemaruju negativni utjecaj na druge zemlje, ignorirajući praktične situacije i nevolje kojima su izložene zemlje u razvoju. Na primjer, Europska unija je podnijela Mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika (Carbon Border Adjustment Mechanism) u cilju rješavanja curenja ugljika i unaprjeđenja cirkuliranja ugljika kao tzv. originalne čežnje, no, zbog toga što je mehanizam ostao bez globalnog konsenzusa oko tehničkih angažmana u provedbi, pojedine zemlje u razvoju su ostale bez sposobnosti, sredstava i tehnike za uspostavu računovodstvenog sustava na istoj razini sa sustavom trgovanja emisijama ugljika EU-a.
Klimatske promjene predstavljaju kritični izazov za čovječanstvo, a reagiranje na klimatske promjene je zajednički zadatak cijelog čovječanstva. Na ovogodišnjem COP28 rekordnih razmjera, sudionici raznih krugova iz 167 zemalja i područja očekuju da međunarodna zajednica dobro iskoristi ovu platformu i priliku, te istraži kako da se uvrsti kružno gospodarstvo u zeleni razvoj u okviru zajedničke izgradnje „Pojasa i puta“, ali i u suradnju Jug-Jug za reagiranje na klimatske promjene i u druge platforme treće strane, pa da se na takav način pronađe globalno rješenje za razvoj kružnog gospodarstva.