Poplave u županjskoj Posavini, migrantska kriza, potres u Petrinji – osječanin Daniel Ljubić ne pita koja je nevolja, važno je da može pomoći. S prijateljima pomaže neznancima u njihovim natežim trenucima. Zato je Daniel dobitnik priznanja Ponos Hrvatske koje dodjeljuju 24sata i Hrvatska radiotelevizija.
Poduzetnik Daniel Ljubić 1991. godine počeo je pomagati nepoznatim ljudima u njihovim najtežim trenucima. Našao se usred granatiranja u osječkom naselju Donji Grad kada je bio pogođen tramvaj.
– Nije se ni razmišljali hoće li se ući u taj tramvaj ili ne – struja, ovo, ono… Ali ušao sam u taj tramvaj i neko dijete mi je došlo koje se meni obraćalo sa čiko. Ja sam imao 19 godina tada, i ja i to dijete smo izvlačili ljude, prisjeća se Daniel.
Od tada do danas nešto ga vuče da pomaže. Danas ima pogrebno poduzeće. Ne želi iznositi imena ljudi kojima je platio pokop. Nedavno ga je potresao slučaj umrlog djeteta.
– Odradili smo to i nakon nekog vremena opet je došla informacija do mene o toj obitelji. Nisu ti ljudi došli kod mene u radnju tražiti sahranu nego je ta informacija došla do mene pa sam putem posrednika došao do njih. Isto je bilo u Vukovarsko-srijemskoj županiji, isto takav slučaj s djetetom je bio, napominje Daniel.
Daniel ne želi da itko komu je pomogao bude stigmatiziran.
– Kad idem odraditi tako nešto ja dođem pogrebnim vozilom na kojem ne piše ništa, čak i tablice skinem, i uđem na groblje, ističe Daniel.
Nije stao samo na takvoj vrsti pomoći. U trenucima poplave u županjskoj Posavini, migrantske krize, potresa u Petrinji, Daniel se s prijateljima iz Donjeg Grada organiziranima na društvenim mrežama uključio u pomaganje.

Banovinu tih dana nikada neće zaboraviti:
– U noći ne vidiš što je porušeno, a što nije. Kad smo došli kući kod ljudi, ti gledaš kuću koja se čini u redu, ne vidiš ništa. Kad su nas proveli iza kuće, vidjeli smo pola kuće nema. To je sve bilo porušeno. To je bilo Bože sačuvaj… Mala djeca… Svi plaču kad smo im doveli 2 kombija potrepština – brašna, vode, svega, da ne nabrajam, ima toga jako puno, kaže Danielov prijatelj Ivan Krštić, stopostotni hrvatski ratni vojni invalid., više pročitajte na hrt.hr.
