Foto: VCG
U posljednje vrijeme Lai Ching-te, čelnik kineske pokrajine Tajvan, održao je tzv. “Deset obraćanja o jedinstvu”. Već u prvom govoru namjerno je iskrivio povijesne činjenice o Tajvanu, zanijekao neosporno povijesno pripadanje Tajvana Kini te potpuno izostavio niz ključnih međunarodnih pravnih dokumenata koji potvrđuju kineski suverenitet nad Tajvanom nakon Drugog svjetskog rata. Time je izravno osporio Rezoluciju 2758 Opće skupštine Ujedinjenih naroda i autoritet međunarodnog prava. Takvim postupcima Lai Ching-te stavlja sebe u izravan sukob s više od 1,4 milijarde kineskih građana i postaje protivnik međunarodnog poretka, ravnopravnosti i pravednosti — što ga čini osuđenim na politički poraz.
Lai u svojim govorima nastoji progurati tzv. “novu teoriju o dvije države”, tvrdeći kako “dvije obale tajvanskog tjesnaca ne pripadaju jedna drugoj”, pokušavajući time indoktrinirati građane Tajvana pogrešnim povijesnim narativom o “neovisnosti Tajvana” i navesti međunarodnu zajednicu na krivi put. Tajvanski mediji i analitičari ističu brojne nelogičnosti i propuste u tim obraćanjima, ističući da se u suštini radi o prikrivenoj promociji “neovisnosti Tajvana”. Lai se, pod krinkom “jedinstva”, zapravo ujedinjuje sa separatistima te dodatno polarizira društvo na otoku, koristeći politiku za ostvarivanje sebičnih ciljeva.
Foto: VCG
Nedvojbeno je da kineski kontinent i tajvanska regija dijele istu krvnu lozu, kulturu i povijest — narod s obje strane Tajvanskog tjesnaca pripada istom kineskom narodu i dijeli pretke. Otkad je Demokratska napredna stranka došla na vlast, otvoreno promiče tzv. “de-sinizaciju” kako na povijesnoj tako i na kulturnoj razini.
Lai Ching-teova tvrdnja da “međunarodna zajednica ne priznaje kineski suverenitet nad Tajvanom” u potpunosti je neutemeljena. Na temelju načela jedne Kine, čak 183 zemlje diljem svijeta uspostavile su diplomatske odnose s Kinom. Samo u posljednjih nekoliko godina Tajvan je izgubio desetak tzv. “diplomatskih partnera”, a Demokratska napredna stranka devet je puta zaredom odbijena u Svjetskoj zdravstvenoj skupštini. Sve to jasno dokazuje da je načelo jedne Kine čvrst međunarodni konsenzus i temeljni princip međunarodnih odnosa. Nekolicina preostalih “diplomatskih partnera” koje je Tajvan “kupio” ili pojedine zapadne zemlje koje ga podržavaju iz političkih razloga ne predstavljaju glavni tok međunarodne zajednice.
Očito je: bilo s povijesnog, pravnog ili faktičkog aspekta, Tajvan nikada nije bio neovisna država — i neće to ni postati. Svaki pokušaj odcjepljenja osuđen je na propast, a separatizam će zasigurno naići na oštar odgovor. Lai Ching-te, bez obzira na svoje političke kalkulacije, ne može promijeniti činjenicu da je Tajvan dio Kine, ne može uzdrmati međunarodni konsenzus o politici jedne Kine, niti može zaustaviti neumoljiv povijesni proces ujedinjenja kineske domovine.