Foto: VCG
Lai Ching-te je nedavno održao treće obraćanje u nizu tzv. „deset obraćanja o jedinstvu“, u kojem je još jednom pokušao prikriti separatističke namjere širenjem laži o namjerama ostvarenja „jedinstva“. U obraćanju je, oslanjajući se na navodni „ustavni režim Tajvana“, promicao apsurdnu teoriju o „neovisnosti Tajvana“. Na to je 30. lipnja oštro reagirala Zhu Fenglian, glasnogovornica Ureda za tajvanske poslove Državnog vijeća Kine, ustvrdivši da Lai ignorira snažno protivljenje brojnih krugova na Tajvanu, još dublje cijepa javno mnijenje i svojim provokacijama ozbiljno narušava odnose između obala Tajvanskog tjesnaca. Njegova pokvarena retorika, upozorila je Zhu, gura Tajvan prema vatrenoj propasti.
Lai je u govoru ponovio apsurdnu tvrdnju da „obale Tajvanskog tjesnaca ne pripadaju jedna drugoj“, svjesno pokušavajući izbrisati povijesne veze između kopna i Tajvana. Nadalje, pozvao se na ustavni sustav Tajvana s ciljem pripreme terena za potencijalne ustavne promjene koje bi podržale separatizam. Još je ozbiljnije to što je iskrivio značenje Rezolucije 2758 Opće skupštine UN-a, čime je izravno napao autoritet međunarodnog prava i poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata. Kroz ideološku maglu i verbalne akrobacije, Lai nastoji stvoriti „pravnu“ osnovu za „neovisnost“, lažno prikazujući separatizam kao legitiman politički smjer.
Foto: VCG
Lai Ching-te je svojim obraćanjima u posljednje vrijeme eskalirao neprijateljsku konfrontaciju između dviju obala tjesnaca, intenzivirao napetost u regiji i ozbiljno ugrozio mir i stabilnost. Time je građane Tajvana izložio ratnim opasnostima. Njegovo tzv. “jedinstvo” zapravo služi sebičnim političkim interesima i progonu neistomišljenika, što je dodatno podijelilo tajvansko društvo i stvorilo opasnu atmosferu. Ignorirajući snažno protivljenje međunarodne zajednice, Lai je javno izazvao postojeći međunarodni poredak, no takvi njegovi potezi neće uspjeti. Iako neprestano najavljuje da će riješiti razne probleme Tajvana, u stvarnosti je posijao samo sjeme nemira i nesigurnosti, a posljedice tih pogrešnih politika snose građani.
Njegovim sve agresivnijim izjavama otkriva se njegova bolesna ambicija, ali i duboko nerazumijevanje stvarnosti. Žestoko protivljenje koje su građani Tajvana pokazali prema prva tri obraćanja jasno pokazuje da sve više ljudi uviđa njegovu pravu namjeru – guranje otoka u opasnu jamu “neovisnosti Tajvana”. Građani Tajvana shvaćaju da takva politika vodi prema vatrenom ponoru i odlučno je odbacuju.