Kako je to kada hobi postane posao može se doznati od Osječanke Nevenke Gradištanac, ako zastanete uz njezinu klupu punu staklenki meda. Njezin se suprug počeo baviti pčelarstvom nakon što je otišao u prijevremenu mirovinu.
– Suprug je tada bio premlad da bi bio nezaposlen i posvetio se pčelarstvu. Ja sam radila u MIO Standardu i kad je firma otišla u stečaj, završila sam na birou. I sad sam tu. Hobi je postao obiteljski posao. Imamo 80 košnica u Valpovačkoj Satnici što je dovoljno, ima dosta posla, ali je zanimljivo. Išla sam i u pčelarsku školu, pomno sam promatrala pčele. To se mora voljeti, inače bi bilo naporno. Ipak, ja samo pomažem suprugu koji obavlja većinu posla i vodi glavnu riječ. Moj dio posla je dolazak na tržnicu, tu sam svakim danom osim nedjeljom, Svojevremeno je pčelarstvo bilo i unosno, ali sada u Slavoniji više ništa nije unosno. Prije tri sam godine počela dolaziti na tržnicu i bila sam zadovoljna, ali ove godine nisam – promet mi se smanjio za 70 posto, kaže Nevenka dodajući da velik utjecaj na kupce imaju mediji pa kad se, primjerice, objavi vijest o lažnom medu u trgovačkim centrima, kupci izgube povjerenje i u domaće pčelare. Isto tako, kaže, kada se na televiziji objavi da je zdravo koristiti med i limun, prodaja poraste. Napomenula je da su za svoj med dobivali priznanja na natjecanjima, no da uvijek ima sumnjičavih kupaca.
– Zanimljivo je da su neki kupci nepovjerljivi, a nama je teško dokazati da u med ništa ne dodajemo. A s druge strane, mnogi kad kupuju idu isključivo za cijenom i ne razmišljaju da kupuju patvoreni med, važno im je da je pet kuna jeftiniji. Ovo je lijep posao, no ovisi o tržištu koje je nestabilno. Naš posao nitko neće naslijediti, kćerka je otišla u Australiju, iako je bila zainteresirana za pčelarstvo, a sin se boji pčela. Tako mora biti, ni ja nisam htjela raditi ono što su radili moji roditelji pa nisam iznenađena što naša djeca neće nastaviti naš posao, zaključila je gospođa Gradištanac.