Suada Topalovića Sulju najtočnije je predstaviti kao živu legendu s pije. Taj šezdesetodišnjak već 43 godine marljivo radi na osječkoj tržnici, a da nikada tu nije bio zaposlen. Naime, Suljo je poput dobrog duha uvijek tu kada treba nekome nešto pomoći, odraditi kakav posao, odnijeti i donijeti robu prodavačima ili kupcima ponijeti namirnice. Sam za sebe kaže da radi ”export-import” na piji i pri tome zaradi koju kunu kao nadopunu skromnoj mirovini.
Noćni čuvar
– Sve radim, tu sam za svakoga tko me treba. Ja sam dobrovoljni djelatnik, a posla uvijek ima za onoga tko hoće raditi. Na OPG-u Šunjić dobio sam viličar pa dovozim i odvozim robu u skladište, utovarujem i istovarujem, ništa konkretno, a zapravo odradim puno toga u jednom danu. Ujedno i taj viličar održavam u ispravnom stanju, podmazujem ga i popravljam. Imam svoj ritam, a onome kome se žuri ljubazno se zahvalim i kažem da ne mogu. Dođem ujutro već u pola pet, a do pola sedam već imam 50, 60 kuna u džepu i mogu kući ako hoću. Nemam nikakvu tarifu, pomažem ljudima i oni me nagrade, nije to ništa na crno, nikakav crnjak. Primjerice, natovarim deset gajbi na viličar, odvezem do klupe i 10 kuna stavim u džep. Katkad kupcima odvezem stvari do auta i slično. Završio sam osnovnu školu pa sam po zanimanju lopatar – uzmi lopatu i udri, priča simpatični Suljo i kaže da posla uvijek ima više nego dovoljno. Radio je nekoliko godina u nekadašnjoj Slobodi, također i u Gradnji, ali je i tada dolazio na tržnicu. Također, godinama je noću čuvao tržnicu, prisjeća se da je uhvatio lopova koji se bio uvukao u ribarnicu kroz staklo iznad ulaza, a znao je presresti i mlade vandale koji se, kako kaže, samo dolaze frajerisati pred klapom.
– Sjećam se da sam uhvatio jednog koji je počeo kopati po robi i pitao ga: ”Majstore, jesi li gladan? Sjedni ovdje, jedi koliko hoćeš”, on se počeo izmotavati i govoriti: ”Čiko nemojte, neću nikad više…”. Sličnih sam slučajeva imao više. Neće oni ukrasti, nego hoće ispasti face u ekipi. Nisam nikada bio grub, ako vidim da su nasilni zovem policiju pa ih oni odvedu. Nemam ja ni ovlasti praviti reda, moje je da sačuvam ono što mi je povjereno na čuvanje, kaže Suljo.
Dnevna rutina
Na tržnici bude svakodnevno do 14 sati, katkada završi i ranije. Zatim odlazi kući i kuha ručak pa kaže da rado peče i kolače. Sa suzom u oku sjeti se svoje pokojne žene Fate koja je preminula prije sedam godina.
– Sa svojom sam Fatom u braku proveo 33 godine, ali još se ne mogu naviknuti da je nema. Od nje mi je i ostala mirovina od 1.300 kuna. Znam da naša imena zvuče kao da smo iz nekog vica, to me uvijek zabavljalo. Imam dvoje djece koji su u brakovima, žive svoje živote. Posjećuju me, kćerka često, sin nešto rjeđe, svi smo u dobrim odnosima. Imam dosta prijatelja na piji, rado se zezamo, bude uvijek puno smijeha. Katkad i popijem koju čašicu, ali imam svoju granicu, nikada se ne opijam. Imam svoju redovnu liniju kafića u krugu tržnice, to su Forum 1, Forum 2, Feral, nekada odem u Lav i u Kaiser ili u Arenu kod Hasima na kavicu. Priuštim si ono što volim, pojedem, popijem, ništa si ne uskraćujem. I što je najvažnije, volim svoj posao jer je uvijek zanimljivo, a i lijepo popunim mirovinu. Bude i za režije i za dobar život. Ima ih tu dosta koji dolaze na piju i lape okolo, baš lape. Mogli bi zaraditi, ali neće, otvoreno to govorim. Njima je lakše doći od mene tražiti pet kuna ili cigarete. Ne znam zašto neće raditi, jer ovdje bi svatko mogao lijepo zaraditi. Da preuzme njih petero – ima cvjećara, voćara kojima pomoć treba, za sat vremena može zaraditi 40, 50 kuna. To nigdje dalje neće dobiti, rekao je Suljo i dodao da će raditi sve dok ga zdravlje služi.
bravo suljo,ljudina si