Na medicini rada.
– Ime i prezime?
– Zdenko Horvat.
– Godina koliko imate?
– 67 za dva mjeseca.
– Pa šta ste došli k nama?
– Poslali me iz firme, izašao mi liječnički a ne mogu još u penziju dva mjeseca, pa moram…
– Dobro, obavimo to na brzinu. Čujete li dobro?
– Molim?
– Čujete li dobro?
– Ne čujem vas…
– Čujete li inače dobro!?
– Ah, to. Na jedno uho slabo, na drugo gotovo ništa.
– Dobro, napisat ćemo da je sluh u granicama normale. Metnite si ove slušalice, ja ću vam puštati zvukove, a vi dignite ruku kad nešto čujete, može?
– Može.
– Čovječe, pa zar ništa niste čuli, sedam puta sam vam puštao zvuk!?
– Molim?
– Čujete li uopće u glavi kakve zvukove!?
– Ne, samo glasove.
– Kakve glasove!?
– Ponekad čujem glasove.
– Kada ?
– Uglavnom kada ne popijem lijekove.
– Kakve lijekove?
– Od kojih ne čujem glasove.
– A da li vidite dobro?
– Koga da li vidim?
– Kakav vam je vid?
– Kako-tako. S naočalama vidim bolje.
– A gdje su vam sada naočale?
– Negdje sam ih zagubio.
– Pa šta ih niste tražili?
– Tražio sam ih, ali bez njih slabije vidim pa ih nisam mogao naći…
– Čitajte ova slova u ovom osvijetljenom staklu.
– Kakva slova, ja tu ne vidim nikakva slova, vidim samo ovu žutu mačku koja drži žlicu u ustima…
– Gledajte u ovo staklo, a ne kroz prozor!! I to vani što vidite kroz prozor nije mačka sa žlicom nego bager!
– Ovdje tu ne vidim ništa…
– Dobro, napisat ću vam da vam je vid u granicama normale. Riješite sad ovaj psiho test.
– Evo izvolite.
– Šta je ovo. pobogu!? Šta ste ovo ovdje napravili? Vidite što piše ispod slike?
– Da.
– Piše precrtaj ono što se ne uklapa.
– Da.
– Na slikama su mačka, pas, krava i ventilator i vi ste precrtali mačku!
– Da.
– Zašto, zaboga!?
– Pa zato jer se ne uklapa.
– Kako se mačka tu ne uklapa!??
– Pa lijepo. Pas i krava su si donijeli ventilator da se ohlade, a mačka ih smeta.
– Kakve sve lijekove vi pijete?
– Imam svakakvih…
– Kakve najčešće pijete?
– Obično žute, zelene i plave…
– Pijete tablete prema bojama!?
– Uglavnom da, jer često zagubim naočale pa ne vidim pročitati natpise na kutijama..onda mi ih sortira supruga …
– Oh, Bože! Dajte da vam krv izvadim. A što vam je to na ruci?
– Narukvica.
– Kakva?
– S imenom, prezimenom i adresom.
– Što će vam to?
– Ponekad zaboravim kako se zovem i gdje stanujem, pa da me onda znaju kući vratiti…
– A za što vi uopće obavljate pregled?
– Za vozača.
– Kakvog vozača!?!?!?!
– Vozača autobusa.
– Vi vozite autobus!?!?!?
– Da. Gradski.
– Čekaj, malo…. Da niste vi onaj koji je prošli mjesec odvezao autobus pun putnika na gradsko smetlište i tamo ih istjerao van?
– Taj sam.
– Pa zašto ste to napravili?
– Nisam bio sto posto siguran vozim li za GPP ili Unikom, jer ujutro nisam popio sve tablete…
– Pa koja budala vas tjera da još vozite autobus pun ljudi!?!?!
– Tjeraju me ministri i premijer svojim zakonom da radim do 67. godine. A zašto mislite da su oni budale?
– Vi mislite da nisu!?
– Mislim da nisu.
– Na temelju čega to mislite?
– Oni i njihova djeca se ne voze javnim prijevozom.
