Do prije mjesec dana Hrvatska je imala tri šećerane. Uskoro će imati samo jednu. Nakon gašenja šećerane u Virovitici, gase se i pogoni šećerane u Osijeku. Šećerna repa prerađivat će se samo u Županji. Prvi razlog za takav tužan rasplet proizvodnje šećera u nas je nedostatak sirovine. Ono što posijemo, dostatno je za proizvodnju samo u jednoj tvornici.
Prva je kampanja prerade repe u osječkoj tvornici bila 1906., a posljednja prošle godine. Tvornica je preživjela tri rata, ali ne i onaj tržišni. Nije pomoglo ovom sektoru ni udruživanje triju šećerana, dvaju vlasnika. Dvjestotinjak će radnika, obećavaju, biti zbrinuti otpremninama, nastavkom rada unutar HIŠ-a ili Žito grupacije.
Ključno za opstanak ove industrije bilo je osiguranje sirovine. A nje je i unatoč izdašnim potporama sve manje. Prije ulaska u Europsku uniju repu smo sijali na čak 30 tisuća hektara. Danas sijemo triput manje.