Margareta Kolarić: „Život u Kini je izazovan, ali prepun jedinstvenih iskustava.“

Tijekom pete godine studija na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Margareta Kolarić upisuje tečaj kineskog jezika i kulture u organizaciji Fakulteta, Grada Opatija te Veleposlanstva Narodne Republike Kine. Prijavljuje se za stipendiju za jednogodišnji tečaj kineskog jezika te istu i dobiva i po završetku studija odlazi u Fuzhou na Fujian Normal University.

Kako je tekla prilagodba na život i studij u Kini, koje su najveće kulturološke razlike između Kine i Hrvatske, koja hrana je specijalitet u Kini, ali i koje su razlike u sustavu obrazovanja između ove dvije zemlje pročitajte u nastavku.

Možeš li nam objasniti detaljnije o kakvoj stipendiji je točno riječ?

Radi se o stipendiji Vlade Narodne Republike Kine za koju se može prijaviti bilo tko. Od početnika do naprednog korisnika kineskog jezika te ona obuhvaća besplatnu školarinu i smještaj u studentskom domu, mjesečni džeparac koji ovisi o fakultetu i studiju/tečaju na koji se prijavljujete. Moguće je prijaviti se na jednogodišnji tečaj kineskog jezika ili upisati preddiplomski i diplomski studij na kineskom ili engleskom jeziku. Ako odluka padne na studij na kineskom jeziku, no osoba nema predznanje kineskog, prvo se pohađa jednogodišnji tečaj kineskog jezika te se nakon toga kreće sa studijem.

Je li odluka o odlasku u Kinu bila dugogodišnja želja ili je riječ o odluci „u zadnji trenutak“?

Svakako je to bila odluka „u zadnji trenutak“. Naime, od malena sam učila strane jezike i oduvijek sam ih voljela, no iskreno rečeno, kineski jezik mi nikad nije bio na „listi želja“. Tijekom mog diplomskog studija 2015./2016. godine na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Fakultet je u suradnji s Veleposlanstvom NR Kine i Gradom Opatijom započeo s organiziranjem obrazovnog programa kineskog jezika i kulture što je privuklo moju pažnju budući da nikad prije nisam bila u doticaju s tim jezikom.

Pohađanje tečaja bilo je vrlo izazovno, zanimljivo, ali i zabavno te je na kraju urodilo prijavom na ranije spomenutu stipendiju za odlazak na jednogodišnji tečaj kineskog jezika i kulture u Kinu. U konačnici je i moj jednogodišnji tečaj prerastao u četverogodišnji studij te sam 2020. godine uspješno završila preddiplomski studij kineskog jezika i kulture na Fujian Normal University. Za najveću podršku i poticaj na odlazak u Kinu voljela bih zahvaliti profesorici Haiyan Liu koja je tada bila moja prva profesorica kineskog jezika i koja mi je na najbolji mogući način približila kinesku kulturu i pripremila me na odlazak u tu daleku zemlju te mi je bila podrška i tijekom mog boravka u Kini.

Ispričaj nam najznačajnije kulturološke razlike između Kine i Hrvatske.

Još kad sam tijekom diplomskog studija počela učiti kineski jezik primjećivala sam neke razlike među kulturama na predavanjima te sam prvi „kulturni šok“ u vezi kineske kulture doživjela već i prije odlaska u Kinu. Naime, jednom prilikom smo kolegica i ja bile pozvane na večeru kod profesorice iz kineskog jezika što naravno nismo željele propustiti. Jako smo se veselile hrani i zaista je bila odlična, no u čašama nas je dočekala topla voda. Naime, u Kini je nepristojno ponuditi gosta čašom hladne vode te se uvijek na stolu nalazi prokuhana topla/vruća voda. Iako tog dana nisam popila čašu tople vode do kraja, u Kini sam naučila da postoji univerzalni lijek za sve, od glavobolje do prehlade, koji dolazi uz savjet 多喝热水 što bi u prijevodu značilo „pij više tople vode“. Sama sam se više puta uvjerila da doista djeluje te i sada, nakon povratka iz Kine, još uvijek pijem toplu vodu.

Po dolasku u Kinu uslijedilo je još nekoliko „šokova“ poput upornog (ali pristojnog) odbijanja poklona što me zaista iznenadilo, a u početku i pomalo razočaralo jer sam se bojala da moji darovani pokloni nisu bili dovoljno dobri. Ubrzo sam naučila da je u Kini pristojno odbiti poklon tri-četiri puta prije prihvaćanja istog te sam svaki sljedeći put bila upornija u darivanju poklona. Također Kinezi nikada neće otvarati poklon pred vama dok je kod nas to vrlo uobičajeno. Nadalje, tijekom ručka ili večere u formalnijim prilikama postoje mnoge razlike. Od rasporeda sjedenja, redoslijeda uzimanja hrane do načina na koji se nazdravlja kako bi iskazali poštovanje prema drugoj osobi. Prednost naravno u svakoj prilici imaju starije osobe i one višeg statusa te one zauzimaju najvažnije mjesto za stolom (ono nasuprot ulaznim vratima). Prve uzimaju hranu te se tijekom nazdravljanja naša čaša mora nalaziti niže od njihove.

Koliko se teško prilagoditi životu u Kini i što je za tebe bilo najzahtjevnije?

Bez obzira na moj avanturizam i ljubav prema putovanjima, život u Kini bio je izazovan, ali ujedno i prepun različitih iskustava. Prilagodba na život u Kini svakako ovisi od pojedinca do pojedinca te moja je tekla relativno brzo i lako. No, tu su veliku ulogu imali profesorica kineskog i kolege s Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu koji su prvu godinu također pohađali tečaj kineskog jezika i kulture na Fujian Normal University. Kasnije mi se na studiju pridružio i partner pa je i daljnja prilagodba bila jednostavnija.

Moje najveće izazove u prilagodbi na život u toj dalekoj zemlji često zapravo nisu predstavljale kulturološke razlike, već one klimatske. Dolazim iz sjeverozapadne Hrvatske s izraženim razlikama u godišnjim dobima dok sam u Kini studirala i živjela u Fuzhou-u, glavnom gradu Fujian provincije gdje prevladava suptropska klima s vrlo visokom vlažnosti zraka. To bi značilo ljeto i jesen vrlo visokih temperatura i vlažnosti zraka s opasnostima od tajfuna te zima bez snijega što meni baš i nije odgovaralo.

Koliko se sustav obrazovanja razlikuje od hrvatskog? Što je dobro, a što loše u usporedbi s Hrvatskom?

Odnos prema obrazovanju u Kini određen je željom Kineza da postanu bolji pa se samim time djeci od prvih dana u školi govori da je obrazovanje iznimno važno. Roditelji zahtijevaju od njih da vrijedno uče kako ne bi „izgubili obraz“ što je za Kineze neprihvatljivo. Što su stariji školarci, oni osjećaju veći pritisak. Djeca su u školi praktički cijeli dan, od ujutro do 5-6 poslijepodne (s dvosatnom pauzom za ručak) te nakon toga pohađaju izvanškolske aktivnosti poput sviranja nekog instrumenta, učenja stranih jezika, bavljenja sportom i slično. Činjenica je da na kraju nepotpune srednje škole polažu vrlo težak ispit koji određuje njihovo daljnje obrazovanje. U slučaju da ne polože ispit, to je sramota ne samo za učenika, već za cijelu njegovu/njezinu obitelj.

Nama se to možda čini previše surovo, ali taj sistem se pokazao veoma učinkovit u poslovnom svijetu. Djeca se pomoću svojih obaveza uče nositi sa stresom kojeg će u radnom vijeku biti mnogo i samim time bismo mogli reći da što ranije steknu dobre navike to će im biti lakše u budućnosti. Roditelji su isto pod velikim pritiskom društva, te se oni svim snagama trude da svojoj djeci omoguće što lakši put ka uspješnom životu. Osobno smatram da se u Kini pruža puno više mogućnosti za djecu i njihovo obrazovanje, no s druge strane mnogi ostaju zakinuti za „bezbrižno djetinjstvo“ koje ja ne bih mijenjala ni za što.

 

„Sasvim je normalno da se cijela obitelj preseli iz kvarta u kvart ili čak u drugi grad bliže prestižnijoj školi kako bi dijete moglo imati kvalitetnije obrazovanje.“

Kakvi su troškovi života u usporedbi s Hrvatskom?

Općenito bi se moglo reći da su životni troškovi manji nego u Hrvatskoj, no tijekom tri i pol godine boravka tamo bio je vidljiv rast cijena. Standard se iz godine u godinu povećavao i kvaliteta života je rasla, no ujedno se povećala cijena usluga i proizvoda. Cijene nekih stvari su slične kao i kod nas. Neke su niže, a neke više, ovisno o tome radi li se o svakodnevnim namirnicama ili ne. Evo par primjera: cijena kruha je puno viša nego li kod nas budući da je to njima „luksuzna“ namirnica. U Kini su glavni prilog riža i rižini rezanci koji su kod nas puno skuplji nego tamo. Govedina i svinjetina su otprilike iste cijene, dok su piletina i riba jeftinije. Riba je jedna od glavnih namirnica i nema obroka u kojem je ne ćete pronaći. Što se tiče pića, mlijeko i alkoholna pića su skuplja, dok su bezalkoholna pića jeftinija, ali s puno većim udjelom šećera. Barem su na nas ostavila takav dojam.

Javni prijevoz je veoma dobro strukturiran i dostupan svima. Cijena jedne vožnje autobusom se kreće od jedne do tri kune te za svega 20 kuna možete obići cijeli grad. Metro je nešto skuplji, ali još uvijek veoma isplativ. U Fuzhou-u je mreža podzemne željeznice još u izgradnji, a kada se završi, grad će biti iznimno dobro povezan, kako iznad tako i ispod zemljine površine. Cijene nekretnina su već druga priča, jer tu iznosi vrtoglavo rastu i dovoljno je reći da prosječni kvadrat stana u Fuzhou-u stoji između 15 000 i 30 000 kuna.

 

„Činjenica da je kineska ekonomija jedna od najbrže rastućih u svijetu govori nam da će se razmjerno tome zasigurno podizati i njihov životni standard.“

 

Kina je poznata po svojim specijalitetima kada je u pitanju hrana. Što je „najčudnije“ što si pojela?

Da, Kina stvarno nudi mnogo specijaliteta. Od kojih za mnoge ja osobno nisam ni mislila da bi mogli postojati. No, budući da volim isprobavati nova jela ni to „čudno“ mi nije predstavljalo problem. Baš „najčudnije“ mi je teško izdvojiti, ali neki od „čudnijih“ specijaliteta koje sam pojela bili su škorpion, morski konjic, punoglavci u papaji, juha od morskih krastavaca, pržene pčele… Također, u Kini sam imala priliku probati južnoazijskog „kralja voća“ – Durian. Durian naime slovi kao najsmrdljivije voće (i zaista je!), no okus mu je potpuno drugačiji od mirisa i doista je odličan!

Posjetila si brojne kineske gradove. Koji grad te se najviše dojmio i zašto?

Xi’an je od svih kineskih gradova koje sam posjetila ostavio najveći utisak na mene. Posjetila sam ga nekoliko puta tijekom svog boravka u Kini te sam se svaki put iznova zaljubila u njega. Taj grad jednostavno odiše nečim posebnim – s kulturološke, civilizacijske, ali i gastronomske strane. Izuzev činjenice da se u blizini tog grada nalazi poznata vojska ratnika od terakoteXi’an je i  jedan od drevnih glavnih gradova Kine. Isto tako, bio je početna i završna točka Puta svile pa su se samim time tamo susretale razne kulture koje su s vremenom širile svoj utjecaj na lokalno stanovništvo i lokalnu kuhinju. Već sam spomenula kako volim isprobavati nova jela, pogotovo uličnu hranu i moram priznati da je u Xi’an-u hrana bila najbolja!

Namjeravaš li se vratiti u Kinu nakon cijele ove situacije oko pandemije i zaposliti se tamo ili ostaješ u Hrvatskoj?

U planu je svakako vratiti se u Kinu, bilo zbog nastavka školovanja ili zbog zaposlenja. Naime zbog COVID-19 situacije bila sam primorana zadnji semestar i obranu završnog rada odraditi online iz Hrvatske, što je zaista super funkcioniralo (usprkos velikoj vremenskoj razlici). No, u svakom slučaju nisam bila u mogućnosti izvršiti sve svoje planove u vezi Kine. Nadam se da će se situacija oko pandemije uskoro stabilizirati i da će se otvoriti više mogućnosti za ponovni odlazak u Kinu.

OSTAVITE ODGOVOR

Molimo Vas unesite svoj komentar!
Molimo Vas unesite ovdje svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.