Odgovor na ovo vječno pitanje daje stalna kolumna prehrambenog tehnologa školovanoga na pravom studiju prehrambene tehnologije, ne na internetu.
Zvižduk stručnjaka za brašno i salamu
Još je jedna generacija maturanata izišla u stvarni život.
„Da postanu stup društva u trenu.“
„I preuzmu scenu.“
Barem tako kaže jedna reklama za salamu.
Na dan Norijade mi mnogi uputili smo se prema mjestu okupljanja ministranata.
Pardon, maturanata.
Da nas umjesto brašnom pogode s dvije, tri salame.
I tako pomognemo svojem kućnom proračunu.
Jer salama, kako je poznato, puno košta. Pogotovo ona domaća. Bez aditiva.
Proteini brašna i salame
No, ove se godine ipak nisu bacale salame. A nije se ni prosipalo brašno.
Poneki sretni prolaznik bio je poprskan pištoljem na vodu. I to je to.
Bit će da ove generacije imaju visoku svijest o rasipanju proteina.
Ili im je to još uvijek sve isto. Biljni proteini, životinjski proteini.
Dok nakon mature ne dođu u stvarni život koji će im sve to pokvariti.
Kao neiskvareni Hamlet kojem je sve pokvarila svadbena gozba njegove majke i strica.
Pa će proteini brašna biti bolji od proteina salame.
Utezi lakši od motike. Umjetna inteligencija hram znanja.
A stvar je vrlo jednostavna. Bicikl se pokreće s dvije pedale. Tako i naš organizam. Iz oba izvora proteina.
Izvori zdravih proteina
Ima nekih koji se ne slažu s tim.
Jer nama trebaju samo zdravi proteini.
Kao da se protein može razboljeti. Pa biti nezdrav.
Eto, proteini salame su se odjednom razboljeli pa su nezdravi.
I toliko su nezdravi da ih se na Norijadi nitko nije usudio bacati po slučajnim prolaznicima.
Kao ni brašno. Jer su se i proteini brašna izgleda razboljeli.
Pa stručnjaci za prehranu savjetuju brašno sušenih kukaca.
I daju mnoge druge savjete. Prokušane. Vjerodostojne. Stručne.
A završili tri razreda srednje škole, utegnuli se u teretani pa sad svoje mišićave fotografije i ekspertizu na području prehrane dijele s nama neukima.
Sa svojom maturantskom zviždaljkom u ustima da ih se bolje čuje.
Gle ludosti, kao i naš Hamlet koji je htio zviždukom mača osvetiti smrt svojega oca.
I tako postati uzor današnjih stručnjaka za brašno i salamu.
Autor kolumne je Goran Vranješ, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije i nutricionist. Studij prehrambene tehnologije završio je na Prehrambeno tehnološkom fakultetu u Osijeku. Odmah po svršetku studija odslužio je vojni rok i pronašao prvi posao kao tehnolog u slastičarskoj proizvodnji. Slijedom godina rada u prehrambenoj i drugim industrijama 2020. otvorio je Go Go Granolu, obrt za proizvodnju žitarica za doručak. Njegov životopis otkriva strast prema usavršavanju i dodatnom stručnom obrazovanju iz područja povezanih s prehrambenom tehnologijom: marketingom, poduzetništvom i ekološkom poljoprivredom. Povremeno sudjeluje u projektima osječkog Ekonomskog fakulteta. Dobrovoljni je vatrogasac s činom vatrogasnoga časnika.