Odgovor na ovo vječno pitanje daje stalna kolumna prehrambenog tehnologa školovanoga na pravom studiju prehrambene tehnologije, ne na internetu.
Svi putovi vode u pekaru
Znate onu popularnu televizijsku emisiju u kojoj se kuha, a ostali na kraju daju ocjene onome tko je kuhao?
Osim prilike da se ludira na malim ekranima, pobjednik tjedna dobije i nešto eura.
Ali to je nagrada koju nitko ne želi. Svi su ondje došli da steknu novo iskustvo.
U svakome tjednu natječe se i barem jedna kuharska veličina. Nekom podmuklom prevarom još nepoznata i nepriznata. I to takva veličina da ju je najbolje odmah proglasiti pobjednikom.
Ako ništa drugo, da se već u prvoj epizodi tjedna ostalima ne popne na živce. I gledateljima. Koji to nikada ne gledaju.
Doručak je najvažniji obrok dana
A nama idu na živce oni koji tvrde da je doručak najvažniji obrok.
Što je istina samo ako će nam to biti jedini obrok u danu.
Kako je sve počelo?
Netko je angažirao marketing stručnjake da mu povećaju prodaju mesa. Tako je osmišljen, istinabog, za ono vrijeme vrlo kvalitetan obrok od slanine i jaja.
Uz krilaticu „Doručak je najvažniji obrok u danu!“
I ostalo je tako do dana današnjega.
S vremenom se doručku dodavalo sve i svašta.
Evo, recimo, ulje.
Jer nije dobro da se ta slanina i jaja prže na masti.
Navodno, zbog slobodnih radikala. Kao da je doručak postala stvar politike, a ne znanosti o prehrani.
A ulje je tada postalo super namirnica bez kolesterola. Što će naivne navesti na pomisao da je prije imala kolesterol.
A nije. Hrana biljnoga podrijetla jednostavno prirodno ne sadrži kolesterol.
Bolje slobodni radikali u tijelu, nego začepljene žile
Sad je moderno doručkovati žitarice za doručak.
Jer se pokazalo da slanina, jaja i ulje začepljuju krvne žile.
Novi strah zamijenio je stari strah pa slobodne radikale više nitko ne spominje.
Isto kažu, najbolje je jesti one žitarice za doručak bez dodanog šećera.
I sad svugdje piše „bez dodanog šećera“.
A na popisu sastojaka većine proizvoda šećer do šećera. Samo imaju lijepa imena.
Vrijeme kao najvažniji faktor
Ne znam kako se vama čini svo ovo ludiranje oko doručka i doručkovanja, ali meni je ipak najdragocjenije moje vrijeme.
A posljednjih nekoliko godina ujutro imam taman toliko vremena da prije posla svratim u pekaru.
Niti mi se peku slanina i jaja. Niti mi se da razmišljati jesam li očistio sjemenke polijepljene za zube.
A kad mi navečer naprave zazubice ovi što se na televiziji raspravljaju oko svojih vrhunskih večera, nije kraj svijeta.
Ima pekara koje rade 24 sata dnevno.
Autor kolumne je Goran Vranješ, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije i nutricionist. Studij prehrambene tehnologije završio je na Prehrambeno tehnološkom fakultetu u Osijeku. Odmah po svršetku studija odslužio je vojni rok i pronašao prvi posao kao tehnolog u slastičarskoj proizvodnji. Slijedom godina rada u prehrambenoj i drugim industrijama 2020. otvorio je Go Go Granolu, obrt za proizvodnju žitarica za doručak. Njegov životopis otkriva strast prema usavršavanju i dodatnom stručnom obrazovanju iz područja povezanih s prehrambenom tehnologijom: marketingom, poduzetništvom i ekološkom poljoprivredom. Povremeno sudjeluje u projektima osječkog Ekonomskog fakulteta. Dobrovoljni je vatrogasac s činom vatrogasnoga časnika.