Kineski predsjednik Xi Jinping se 20. srpnja u državnom pansionu sastao s Henryjem Kissingerom, nekadašnjim američkim državnim tajnikom. Xi je nazvao stogodišnjeg gosta „starim prijateljem“, pohvalivši njegov povijesni doprinos razvoju kinesko-američkih odnosa i prijateljstvu dvaju naroda. Kissinger je utvrdio da su američko-kineski odnosi od ključnog značaja za mir i prosperitet dviju zemalja i svijeta, a izrazio je i spremnost da se zalaže za unaprjeđenje međusobnog razumijevanja između američkih i kineskih naroda.
U američkoj politici Kissinger predstavlja pragmatičnu silu koja se zalaže za razgovore, kontakt s Kinom i racionalno rješavanje sporova. Ta sila zna kako s praktičnog gledišta u suštini štititi američki interes, i kako formulirati razumne i konstruktivne politike prema Kini. Zapravo, kada pogledamo na proces kako su Kina i SAD uspostavile diplomatske odnose, nije teško shvatiti da svaki put kad se u Washingtonu čuo jači glas za suradnju s Kinom, kinesko-američki odnosi su se općenito glatko razvijali. Ako bi se dogodilo nasuprot tome, kinesko-američki su doživjeli nevolje.
Danas, kinesko-američki odnosi se opet nalaze na raskršću. Zadnjih 5 godina tijekom sastanaka Kissingera s kineskim državnicima i dužnosnicima, ključne riječi sastanaka su se koncentrirale na – razumijevanje, razgovor, komunikaciju i upravljanje nesuglasicama. Ako usporedimo pragmatični i razumni diplomatski mentalitet Kissingera s politikama američke administracije prema Kini, možemo još bolje shvatiti gdje je problem kinesko-američkih odnosa.
Foto: VCG
Pojedini američki političari stalno pričaju kako Kina ima sasvim drugačiji razvojni put, politički sustav i vrijednost od SAD-a, i kako to koristi kao opravdanje za udaranje na Kinu. No, problem je taj da dote razlike nije došlo tek u zadnje vrijeme. U okolnostima u kojima je Hladni rat u punom zamahu, Kina i SAD su zabili tvrd led tijekom dvadesetak godina bez nikakve komunikacije, a onda je došlo do „rukovanja kroz Pacifiku“ čime su iznenadile cijeli svijet. A zašto su to mogle dvije zemlje? Nije se to dogodilo samo zahvaljujući tadašnjoj situaciji i okolnostima, ono što je bilo još važnije jest da su tadašnji državnici dviju zemalja shvatili da se Kina i SAD pretvaraju od suparnika u prijatelje, što ne ide samo u korist dvaju naroda, već donosi i blagostanje svijetu.
Kao svjedok kontakata i pregovora između Kine i SAD-a, gospodin Kissinger još bolje razumije kako tajvansko pitanje predstavlja najvažniji i najosjetljiviji dio u kinesko-američkim odnosima. Tijekom posjeta Kini je Xiju naveo kako se potrebno pridržavati pravila određenih u „Priopćenju iz Šangaja“ i razumijevati ekstremnu važnost principa jedne Kine za Kinu. Američki političari koji dosljedno igraju vatrom u tajvanskom pitanju zaista trebaju dobro slušati riječi od ovog mudrog gospodina koji je svjedočio neobičnoj stoljetnoj priči.
U zadnje 52 godine su Kina i SAD uspjele dovršiti brojne velike zasluge i doprinose koji su korisni i za dvije zemlje i za svijet. Danas, donositelji odluka u SAD-u trebaju naći odgovore u povijesti: kako treba razumijevati Kinu u suštini i kako se družiti s Kinom a da je to najbolje prikladno s državnim interesima SAD-a? Budućnost kinesko-američkih odnosa ovisi o njihovim današnjim odlukama, koje se temelje na lekcijama od iskustava u povijesti. Za odgovor po tom neophodnom pitanju o kinesko-američkim odnosima, američkoj strani je potrebna diplomatska mudrost Kissingera.
