U nastavku pročitajte intervju sa Zdenkom Korparom, trenerom hrvatskog reprezentativca u dizanju utega Svena Korpara.
Na samom početku možete li nam nešto više reći o Svenovom odrastanju, školovanju i ambicijama?
–Sven je uključen u sport od najranije dobi. Već od treće godine Sven se bavi gimnastikom, nakon tri godine provedene u gimnastici počinje se baviti atletikom, a u desetoj godini prelazi na dizanje utega. Pohađao je osnovnu školu Mladost u Osijeku, a zatim upisuje Ekonomsku i upravnu školu u Osijeku i trenutno je učenik drugog razreda. Zahvaljujući razumijevanju profesora škole uspijeva uskladiti školske sa sportskim obavezama koje su vrlo zahtjevne. Svaki dan trenira 2,5-3 sata, maksimalno je motiviran sa jasnim sportskim ciljem ispred sebe- što kvalitetniji i uspješniji nastupi na međunarodnim natjecanjima.
Od koga je Sven naslijedio sklonost prema dizanju utega i što ga je zadržalo u tom sportu?
-Prvotni plan je bio naučiti Svena svim motoričkim radnjama u dizanju utega, podići opće motoričke sposobnosti da bi se opredijelio za određeni sport koji mu najviše odgovara i koji najviše voli. Kroz cijelo to vrijeme očito je prevladala strast i ljubav prema dizanju utega i on je taj sport počeo vrlo ozbiljno trenirati. Od samih početaka njegovog bavljenja sportom ja sam bio taj koji ga je vodio i trenirao. Moji uspjesi u dizanju utega svakako su ga nadahnuli, od prvog trenutka ja sam mu trener i potpuno sam zadovoljan njegovim ambicijama i trudom na treningu koji iskazuju jasne ciljeve u budućnosti.
Kakav je osjećaj i odgovornost biti otac i istovremeno trener uspješnom mladom sportašu?
–Ponekad je to dosta izazovno, jer ići putem ka vrhunskom rezultatu, posebno u dizanju utega, podrazumijeva izrazito teške treninge bez kompromisa. Kao trener svjestan sam da je to jedini put ka uspjehu, a kao roditelju mi je to često puta teško gledati.
Koji su vaši dizački uzori?
–To su bugarski reprezentativci sa kojima je Sven u kontaktu i viđa ih na pojedinim natjecanjima. Istaknuo bih Vasila Marinova, jednog od najboljih svjetskih dizača utega i višestrukog osvajača medalja na velikim europskim i svjetskim natjecanjima, no svakako najznačajnija osoba je bugarski trener i bivši svjetski rekorder Ljudmil Kochev koji je dio našeg tima i s kojim surađujemo na dnevnoj bazi.
Koji je dosad najveći uspjeh kojega je Sven postigao?
–Sven je do sada osmerostruki prvak Hrvatske u dobnim kategorijama 15, 17, 20 i 23 godine. Sudionik je nekoliko međunarodnih turnira u Bugarskoj, gdje je ostvario zapažene plasmane, a sudionici su bili najbolji bugarski dizači do 17 godina u svim kategorijama. Kao član reprezentacije Hrvatske sudjelovao je u mađarskom Zalaersegu, gdje je od muškog dijela ekipe ostvario najkvalitetniji rezultat. Koncem 2023. nastupio je u Sarajevu za svoj novi klub Željezničar iz Sarajeva i podigao u kategoriji do 102 kg 18 nacionalnih rekorda dobne skupine 17, 20 i 23 godine.
Kako biste u sportskom smislu ocijenili 2023. godinu?
–Za Svena je godina bila vrlo uspješna, a posebno smo sretni što se ostvario prijelaz u sarajevski Željezničar i u tom klubu nadalje vidimo ostvarenje njegovih sportskih ambicija u budućnosti, a zahvaljujući treneru kluba i reprezentacije BiH Harisu Duraku, te gospodinu Nedimu Mašiću, generalnom tajniku BIH federacije u dizanju utega. Smatram da su očekivanja i perspektiva vrlo realni.
Kako ćete započeti 2024. u pogledu treninga?
–Što se tiče treninga, nema nikakvog prekida, trenira se ambiciozno, po planu i programu sa jasnim ciljem nastupa na pojedinačnom prvenstvu BiH za seniore u 5. mjesecu – najvažnijem natjecanju za Svena u prvom dijelu godine. U sklopu toga, već početkom siječnja 2024. odlazimo u Sarajevo na tjedne pripreme. Nakon toga planira se odlazak u Sofiju gdje ćemo trenirati zajedno sa reprezentativcima BiH koji će nastupiti na seniorskom prvenstvu Europe u Sofiji. Treninzima će biti prisutan i bugarski trener Kochev.
Što ste si kao obitelj zacrtali kao nekakav kratkoročni sportski cilj?
–Mi kao obitelj pratimo Svenove ambicije u smislu stvaranja uvjeta za trening, natjecanja i kontakata, a njegove osobne želje i ciljeve da bi ostvario vrhunski rezultat ostavljamo njemu na odluku. Ja kao trener i otac maksimalno sam uključen u ostvarenju tih ambicija i ciljeva i nadam se da ćemo na tom teškom putu polučiti željeni uspjeh.