Mjesec dana prije 38. rođendana Robert Seligman, jedan od najvećih hrvatskih gimnastičara svih vremena, završit će gimnastičku karijeru.
U subotu tijekom DOBRO World Cupa u njegovu rodnom Osijeku službeno će se nakloniti publici i završiti priču u hrvatskoj reprezentaciji. Gimnastičku priču koja je potrajala čak 32 godine.
– Naježim se s pomisli da ću se oprostiti od karijere pred osječkom publikom, priznaje Seligman.
– Svjestan sam već duže vrijeme da će se to dogoditi. Zadnje dvije godine imao sam ozljedu za ozljedom. Bile su sitne, ali svejedno ne možeš raditi onako kako želiš. Moje tijelo više ne funkcionira kao nekada, potrošeno je. Zato je ovo realan završetak.
U gimnastičku dvoranu ušao je sa šest.
– 32 godine u dvorani. 32 godine napora. Nije to jednostavno, ali to je sport koji to iziskuje. I koji to zaslužuje. Meni je gimnastika dala sve u životu i ne žalim ni za čim. Čak niti za jednom ozljedom. Gimnastika je moj habitus. Dala mi je doslovno sve. Naravno, uz moje roditelje, dala mi je usmjerenje i ne bih danas bio ovdje gdje jesam, ne bih danas na ovakav način prešao iz sportske karijere u poslovnu, da to nije bila gimnastika.
A danas s njim razgovaramo u njegovom uredu u dvorani Gradski vrt gdje je direktor osječkih Športskih objekata.
– Drago mi je da sam i dalje član Hrvatskog gimnastičkog saveza, trenutno kao dopredsjednik, da sam i u svom Gimnastičkom klubu Osijek-Žito koji ima divne ljude i stručnjake. Svi oni, uz moje roditelje i obitelj najzaslužniji su da je sve u mojoj karijeri proteklo tako kako jest. Ovaj oproštaj mi je naravno težak, ali je prirodan, normalan i nemam nikakvog žala. Kao i svaki sportaš mislim da sam mogao više što se tiče sportskih rezultata, ali vjerujem da je sve negdje zapisano i da nije bilo suđeno više od ovoga što sam napravio.
A već s 15 bio je prvi hrvatski gimnastičar koji je ušao u finale jednog Svjetskog kupa (Pariz), pa prvi koji je osvojio i medalju (bronca u New Yorku 2005.), prvi i zlatnu na Svjetskom kupu (Ghent 2005.) i na Univerzijadi (Izmir 2005), prvi u finalu Svjetskog prvenstva (Aarhus 2006.). S Filipom Udeom prvi put od hrvatskog osamostaljenja stajao je na pobjedničkom postolju Europskog prvenstva. Te 2008. u Lausannei Filip je bio srebrni, a Robert brončani na konju s hvataljkama, spravi na kojoj je Seligman izgradio karijeru i postao specijalist.
Čak pet puta bio je finalist Svjetskog prvenstva (peti, šesti, sedmi i dva puta osmi na svijetu), 9 puta europski finalist (srebro, bronca, pet puta četvrti, šesti i jednom osmi), finalist juniorskog EP-a, 18. puta prvak Hrvatske…, stoji u objavi na stranici hrt.hr.
