){kind=link}
Zajednica povratnika Osječko-baranjske županije održala je XVI. tematske konferenciju nakon koje je poslala priopćenje za javnost u kojemu stoji;
–Blokada koju su proveli hrvatski prognanici nad takozvanim zaštitnim vojnim snagama Ujedinjenih naroda (UNPROFOR), koji su kontrolirali okupirane dijelove Hrvatske u kojima je početkom devedesetih proveden potpuni etnički progon Hrvata i niz drugih najtežih zločina, spada među najvrjednije humanitarne akcije u ratu u Hrvatskoj i Europi u dvadesetom stoljeću.
Blokada je, međutim, gotovo nepoznata, nije analizirana i uopće nije shvaćena.
Zbog stalnih pritisaka prognanika u težnji za oslobađanjem okupirane Hrvatske i ostvarivanju prava na povratak u vlastite domove, Zajednica prognanika je odlučila 1. srpnja 1994. godine dati do znanja međunarodnoj zajednici ali i hrvatskom vrhovništvu da se neće i ne može pomiriti s postojećim „statusom Quo“, koji je trajao od ranog proljeća 1992. godine.
O svojim namjerama bio je upoznat i predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman a cijelo vrijeme akcija je provođena u koordinaciji s Vladinim uredom za prognanike.
Gandijevski, mirnim putem, bez oružja, prognanici su blokirali svih 19 službenih i 12 neslužbenih prijelaza UNPROFOR-a iz okupiranih u slobodne dijelove Hrvatske a početak te, u svijetu jedinstvene, akcije započeo je upravo ovdje, u ovoj županiji, na Biljskoj cesti te u Nemetinu i proširio se na sve UN-ove punktove diljem Hrvatske.
Glavni zahtjev prognanika je bio da se konačno počne provoditi u djelo Vance-ov plan demilitarizacije okupiranih dijelova Hrvatske i stvaranje uvjeta za povratak prognanika svojim kućama, prekid snabdijevanja Srba gorivom i drugim potrepštinama te vojne povezanosti sa SR Jugoslavijom.
U blokadi je u tih 46 dana, koliko je ukupno trajala, sudjelovalo preko 150.000 prognanika i postala je svehrvatski pokret. Što je blokada duže trajala, i UN-u je postalo jasno da će njihova misija doživjeti neuspjeh te da je prema Vance-ovom planu povratak prognanika neizbježan mirnom ili vojnom opcijom zbog sve većeg jačanja hrvatske vojske.
Prognanici su pružili pobunjenim Srbima ruku pomirenja i mogućnost ostanka u njihovim kućama ali i da se prognanici vrate u svoje domove.
Na žalost ruka pomirenja nije prihvaćena.
Blokada je pokazala potpunu neučinkovitost međunarodne zajednice s ovakvim mandatom UNPROFOR-a u provođenju preuzetih obveza i donesenih Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 769 i 871.
Dodatnu mrlju na UNPROFOR je ostavila činjenica da je pod njihovom upravom u područjima koja su oni kontrolirali i trebali štiti, ubijeno preko 600 civila, od čega samo na području Baranje oko 250 za što do danas nitko nije odgovarao.
Nemjerljiva je važnost ove povijesne akcije koja je, vidjelo se to kasnije, promijenila politiku međunarodne zajednice. Vijeće sigurnosti UN-a pod predsjedanjem tadašnjeg glavnog tajnika Boutrosa Boutrosa Ghalija već mjesec i pol po završetku prognaničke blokade promijenilo je mandat UNPROFOR-a u UNCRO, a nakon potpisivanja Erdutskog sporazuma u UNTAES, koji je završio mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja i konačnim povratkom prognanika svojim kućama. Blokada je jedna od najznačajnijih pobjeda u Domovinskom ratu.
Cijela ta akcija jedna je od najznačajnijih i po tome jer je bila veliki međunarodni krik za slobodom. To je bila najveća vrijednost blokade jer je posljedica te akcije bila da je hrvatska policija došla na UN-ove punktove. Znači, država je prvi puta stala na dio svog teritorija i počela kontrolirati na kakav god način ali to je bio znak da je to Država!, stoji u priopćenju.