U Osijeku se održava kongres o razvoju palijativne medicine i skrbi, nužnosti multidisciplinarnoga pristupa pacijentu te mnogim nužnim segmentima palijative.
Centar za palijativnu medicinu u Hrvatskoj osnovan je prije 15 godina i bilježi iznimne rezultate baveći se najtežim pacijentima u terminalnoj fazi bolesti.
Želja je promatrati bolesnika kao osobu, a ne kao dijagnozu te uključiti u palijativnu skrb obitelj pacijenta kako bi se i u najtežim trenucima bolesti omogućila kvaliteta života.
Bilo je i konkretnih prijedloga poput osnivanja hospicija, što dodatno treba razraditi te uključiti u projekt lokalnu samoupravu i državu.
– Razmišljamo i bilo je ozbiljnih razgovora o hospiciju u gradu. Preko puta je zgrada, Dom sv. Vinka koji čuvamo za takvu socijalnu namjenu, kazao je dr. sc. mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup.
– S obzirom na to da nemamo specijalizaciju ni subspecijalizacije negdje smo u proteklih 15 godina od osnutka CEPAMET-a educirali preko 2.500 osoba, ističe prof. dr. sc. Veljko Đorđević, Medicinski fakultet u Zagrebu, osnivač i prvi predstojnik Centra za palijativnu medicinu.
– Mi u Ministarstvu branitelja imamo jedan program koji radi slično palijativi i efektan je. Ne smije se shvatiti da je Ministarstvo branitelja konkurent Ministarstvu zdravstva. To je isti pojam s istim ciljem – da pomognemo čovjeku kojemu je to neophodno, kaže prim. dr. sc. Kornelije Brkić, Ministarstvo hrvatskih branitelja.
– Palijativa velikim brojem pripada neurološkim pacijentima. Ne samo da se radi o moždanom udaru nego o ostalim neurodegenerativnim bolestima kao što je Parkinsonova bolest, demencije, ističe prof. dr. sc. Silva Butković Soldo, organizacijski odbor Kongresa o palijativnoj skrbi.
– Zdravlje mora biti biološko, psihološko, socijalno i duhovno. Ja ću govoriti o tome kako je to primjenjivati u radu s bolesnicima s neizlječivim bolestima, kaže prof. dr. sc. Marijana Braš, voditeljica Katedre za palijativnu medicinu, Medicinski fakultet u Zagrebu., stoji u objavi na hrt.hr.