Psihopati i sociopati često su predmet istraživanja u forenzičkoj psihijatriji, budući da njihovo ponašanje može imati ozbiljne društvene posljedice. Studije pokazuju da oko jedan posto opće populacije ispunjava kriterije za psihopatiju, dok je među zatvorenicima taj postotak znatno veći, čak 15-25 posto.
Poremećaji ličnosti poput psihopatije i sociopatije često se povezuju s odraslim osobama koje pokazuju antisocijalno ponašanje. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ovi poremećaji mogu imati korijene već u djetinjstvu, a prepoznavanje znakova u ranoj dobi ključno je za pravovremenu intervenciju. Prof. dr. Nadica Buzina, pročelnica Zavoda za forenzičku psihijatriju “Dr. Vlado Jukić” bolnice Vrapče, u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu istaknula je važnost razumijevanja kako se poremećaji ponašanja razvijaju kod djece.
Važnost ranog prepoznavanja disocijalnog poremećaja
Poremećaji ponašanja kod djece mogu biti prvi pokazatelji mogućih problema u razvoju osobnosti. Kod djece koja pokazuju agresiju, nemogućnost prilagodbe u školi, ili zadirkuju i zlostavljaju druge, postoji vjerojatnost da će u odrasloj dobi razviti disocijalni poremećaj ličnosti, poznat i kao antisocijalni poremećaj. Prema prof. Buzini, ti se poremećaji mogu primijetiti već u predškolskoj i školskoj dobi.
– Kada dijete ima smetnje u ponašanju, poput hiperaktivnosti, agresije ili zadirkivanja drugih, već možemo pretpostaviti da će se kasnije razviti poremećaj ličnosti, poput disocijalnog poremećaja ličnosti, objašnjava prof. Buzina.
Iako se poremećaj ličnosti može dijagnosticirati tek nakon 18. godine, rani znakovi mogu pomoći u prepoznavanju problema i omogućiti pravovremenu intervenciju.
– Često, i u postupku vještačenja ili kada dođe osoba koja ima određene psihičke smetnje, uzimamo anamnezu. Ona uključuje podatke, od rođenja, od najranije dobi, traume, poremećaje ponašanja u predškolskoj i školskoj dobi…, ističe prof. Buzina.
Hiperaktivnost i poremećaji ponašanja
Pitanje hiperaktivnosti djece često se povezuje s razvojnim poremećajima, no prof. Buzina naglašava da samo jedan simptom, poput hiperaktivnosti, nije dovoljan za dijagnozu ozbiljnog poremećaja ličnosti.
– Ne možemo gledati samo jedan simptom. Uvijek je bitno u slaganju kliničke slike složiti cijeli mozaik, napominje.
Dijagnoza poremećaja ličnosti zahtijeva temeljitu procjenu i praćenje djeteta kroz različite faze razvoja.
– Ako dijete ima smetnje u ponašanju, potrebno je konzultirati stručnjaka kako bi se utvrdilo postoji li organska osnova ili neki drugi psihološki problemi koji uzrokuju takvo ponašanje, dodaje prof. Buzina. Pravovremeno prepoznavanje takvih smetnji može pomoći u smanjenju patnje djeteta i prevenirati razvoj ozbiljnijih poremećaja.
Uvjeti odrastanja i genetska predispozicija
Osim što okolina igra ključnu ulogu u razvoju djeteta, genetska predispozicija također ima značajnu ulogu u formiranju osobnosti. Djeca koja odrastaju u nesigurnim uvjetima, bez jasnih granica i podrške, mogu razviti problematične osobine koje kasnije mogu rezultirati antisocijalnim ponašanjem. Prof. Buzina upozorava da uvjeti odrastanja mogu značajno utjecati na razvoj djeteta.
– Uvjeti odrastanja su jako bitni. Za dijete je važno da ima jasne granice, da ima sigurnost u svojim roditeljima, jer će se kasnije formirati u nekakvu zrelu ličnost, objašnjava.
Osim toga, ukazala je i na važnost genetske predispozicije.
– Ako roditelji imaju psihičke smetnje, postoji velika vjerojatnost da će dijete razviti slične poremećaje. No, osim genetike, uvjeti odrastanja također imaju presudnu ulogu, kaže prof. Buzina. Iako genetika može biti važan faktor, okolnosti u kojima dijete odrasta imaju snažan utjecaj na oblikovanje njegove osobnosti.
Poremećaji ponašanja ponekad mogu imati organsku osnovu, poput oštećenja mozga ili tumora. Prof. Buzina ističe da je nužno isključiti fizičke uzroke prije nego se postavi psihijatrijska dijagnoza.
– Već i u psihijatriji, pa posebno forenzičkoj psihijatriji i općenito kad se dijagnosticira nekakav poremećaj, treba vidjeti koji je uzrok tog poremećaja. Jeden od uzroka poremećaja može svakako biti ta neka organska podloga, objašnjava.
Zbog toga je važno provesti sveobuhvatan medicinski pregled prije nego se postavi konačna dijagnoza.
– Ako postoji organska osnova, poput tumora, potrebno je ukloniti uzrok kako bi se smanjili simptomi. Međutim, za mnoge psihijatrijske poremećaje nema jasnog fizičkog uzroka, već se temelje na kombinaciji genetske predispozicije i okolišnih čimbenika, zaključuje prof. Buzina., stoji u objavi na hrt.hr.
