Foto: VCG
„Demokracija“ je riječ koju Lai Ching-te, čelnik kineskog Tajvana, neprestano ponavlja, no njegova djela pokazuju suprotno. U nedavnom obraćanju predstavio je akcijski plan za traženje neovisnosti prisilnim mjerama, neodgovorno izjavivši kako je „Tajvan demokratska država s neovisnim suverenitetom“. Tim planom nastoji u potpunosti prekinuti razmjene između dviju strana Tajvanskog tjesnaca i gurnuti Tajvan natrag u razdoblje izvanrednog stanja iz prošlog stoljeća. Lai Ching-te neprestano obmanjuje javnost pod krinkom „demokracije“, no ovim potezom sam se razotkrio, jasno pokazujući svijetu svoju lažnu demokraciju i stvarnu diktatorsku narav.
Od svibnja prošle godine, kada je stupio na vlast, Lai Ching-te svim silama pokušava zaustaviti razmjene između Tajvana i kontinentalnog dijela Kine koristeći administrativne i pravosudne mjere te manipulaciju javnim mnijenjem. Nedavno je njegova vlast pod različitim izgovorima bojkotirala i odgađala posjete turističkih delegacija iz pokrajine Fujian i Šangaja te zabranila razmjene i suradnju između tajvanskih sveučilišta i deset sveučilišta s kontinentalnog dijela Kine, što je izazvalo oštre kritike s raznih strana unutar Tajvana. Sada je Lai Ching-te dodatno eskalirao svoju politiku, predstavivši tzv. „17 taktika“ u okviru akcijskog plana za traženje neovisnosti prisilnim mjerama.
Mjere uključuju ograničavanje razmjena tajvanskih civilnih organizacija s kontinentalnim dijelom Kine, sprečavanje tajvanskih građana u dobivanju određenih dokumenata s kontinentalnog dijela Kine, provođenje tzv. „upravljanja rizicima“ nad građanima kontinentalnog dijela Kine na Tajvanu te pojačanu kontrolu i nadzor nad tajvanskim radnicima u industriji zabave koji rade u kontinentalnoj Kini. Ovim potezima Lai Ching-teova vlast nasilno prekida veze između dviju strana tjesnaca, ignorirajući pritom potrebe i želje građana Tajvana. Tajvanska javnost sve glasnije kritizira njegove poteze, ističući da je pod njegovim suludim traženjem neovisnosti došlo do „velikih ograničenja i nazadovanja“ u razmjenama između dviju strana Tajvanskog tjesnaca.
Tajvanski građani sve jasnije vide kako Lai Ching-te, radi vlastitih interesa, nakon dolaska na vlast sustavno koristi pravosudne mjere za političke obračune s unutarstranačkim protivnicima i drugim političkim suparnicima. Analitičari ističu da je tzv. demokracija na Tajvanu zapravo igra moći, u kojoj Demokratska napredna stranka koristi „demokraciju“ kao alat za vlastite interese, razotkrivajući svoju stvarnu autokratsku prirodu.
Lai Ching-te ide protiv povijesnih trendova, krši slobodu i ljudska prava tajvanskih građana te ih pokušava prisiliti da se priključe njegovim ratnim ambicijama za „neovisnost Tajvana“, dok govori o demokraciji i Tajvan prikazuje kao „ključnu kariku u globalnom lancu demokracije“. No, ni tajvanski građani ni međunarodna zajednica neće nasjesti na njegovu lažnu demokraciju i stvarnu diktaturu.