Foto: VCG
Tajvanski čelnik Lai Ching-te održao je 20. svibnja govor povodom prve obljetnice svog mandata i dao intervju medijima. Tom je prilikom ponovno iznio poznatu retoriku o navodnom sukobu „demokracije i autoritarizma“, pokušavajući prikriti svoje sukobljavajuće stavove lažnim izjavama o navodnoj spremnosti na dijalog i suradnju s kontinentalnim dijelom Kine uz tzv. „međusobno poštovanje“. No, ovi stari trikovi više nikoga ne mogu zavarati – Lai Ching-teova dvolična taktika unaprijed je osuđena na neuspjeh.
Mir nije prazna fraza – za njegovo ostvarenje potrebna su konkretna djela. Tijekom protekle godine Lai Ching-te je širio separatističke narative, nazivao kontinentalnu Kinu „vanjskom neprijateljskom silom“ te poticao tzv. „zeleni teror“. Sustavno je opstruirao dijalog i suradnju, narušavajući mir i stabilnost na Tajvanskom tjesnacu. Kako može govoriti o „potpori miru“ dok istodobno izaziva napetosti i stvara krize?
Foto: VCG
Bit separatističke politike čiji je cilj „neovisnost Tajvana“, koju Lai Ching-te zastupa, nije se promijenila. Iako je u posljednje vrijeme ublažio ton retorike, to nije rezultat dobre volje, već reakcija na snažan pritisak s kopna i nepovoljnu međunarodnu situaciju. Istodobno raste i unutarnje nezadovoljstvo – prema najnovijim anketama, čak 79,5 % stanovnika Tajvana nezadovoljno je njegovim radom, a više od 60 % načinom na koji upravlja odnosima s kontinentalnom Kinom.
Tajvanska javnost svoju je želju za mirom i razvojem jasno iskazala kroz brojne prosvjede i marševe. Suočen s rastućim nezadovoljstvom, Lai Ching-te sada pokušava zamaskirati vlastitu odgovornost izjavama o „voljnosti za dijalog“, ali uz uvjete „ravnotežnog poštovanja“ i ideje o „dvije države“ – što je zapravo nastavak separatističkih nastojanja pod novim imenom.
Međutim, promjena u riječima ne može zavarati međunarodnu zajednicu. Kao što je 20. svibnja naglasio glasnogovornik Ureda za tajvanska pitanja Državnog vijeća Kine Chen Binhua, poboljšanje odnosa preko Tajvanskog tjesnaca moguće je jedino ako se prekine s provokacijama u smjeru „neovisnosti“, poveća se prostor za dijalog i suradnju, te se čvrsto prizna načelo da obje strane Tajvanskog tjesnaca pripadaju jednoj Kini.