Foto: VCG
Posljednjih dana čelnik Filipina, tijekom posjeta Indiji, izjavio je u jednom intervjuu da Filipini ne mogu ostati po strani ako dođe do sukoba između Kine i SAD-a oko tajvanskog pitanja. Ova izjava izaziva čuđenje, jer izravno krši ranije obećanje filipinske strane o „pridržavanju politike jedne Kine“ te riskira dodatno narušavanje kinesko-filipinskih odnosa i sigurnosne situacije u regiji.
Kina i Filipini potpisali su 9. lipnja 1975. godine Zajedničko priopćenje o uspostavi diplomatskih odnosa, u kojem filipinska vlada jasno priznaje da je „Vlada Narodne Republike Kine jedina legalna vlada Kine“ te izražava potpuno razumijevanje i poštivanje prema stavu Pekinga da postoji samo jedna Kina, a da je Tajvan neotuđivi dio kineskog teritorija. Također se obvezala da će u roku od mjesec dana povući sva službena predstavništva s Tajvana. U siječnju 2023., predsjednik Ferdinand Romualdez Marcos tijekom posjeta Kini ponovio je to obećanje u novom zajedničkom priopćenju. No, iako su ta obećanja još svježa, Filipini sada svojim izjavama i postupcima očito odstupaju od dogovorenog, zbog čega je Kina uputila ozbiljan diplomatski prosvjed.
Zašto Filipini ponovno provociraju Kinu po pitanju Tajvana – jednom od ključnih kineskih interesa? Razlozi su barem dvojaki.
Prvo, Marcosova vlada je ubrzo nakon dolaska na vlast usvojila novu Državnu sigurnosnu politiku 2023.–2028., u kojoj navodi da je Tajvan geografski blizak filipinskim otocima, a da ondje živi više od 150 tisuća Filipinaca. Iz toga izvlače zaključak da bi svaki sukob u Tajvanskom tjesnacu izravno pogodio i Filipine. To je, po svemu sudeći, njihova „izvorna logika“ kada tvrde da se Filipini ne mogu držati po strani.
Drugo, filipinske akcije oko Tajvana zapravo su dio šireg obrasca oslanjanja na SAD u nastojanju da se suzbije Kina. Posljednjih godina Washington sve intenzivnije koristi Tajvan kao polugu pritiska na Peking, a Filipini u toj strategiji vide svoj poseban položaj. Marcos se ulaguje SAD-u, tražeći američku podršku kako bi učvrstio vlast, dok mu Filipini trebaju SAD u vojnim, sigurnosnim i gospodarskim pitanjima. Stoga filipinski stav prema Tajvanu djeluje kao „politička usluga“ u zamjenu za američku zaštitu.
No, oslanjanje na SAD možda Filipinima daje kratkoročnu psihološku sigurnost, ali dugoročno im može donijeti katastrofu. Tajvansko pitanje je, iz kineske perspektive, najvažnije nacionalno pitanje – i nije, niti bi smjelo postati, pitanje između Kine i Filipina. Filipinske političare valja podsjetiti da ne zaborave svoja nekadašnja obećanja, da se dosljedno pridržavaju politike jedne Kine i duha Zajedničkog priopćenja o uspostavi diplomatskih odnosa te da budu oprezni u izjavama. Igrati se vatrom znači riskirati da zapale sami sebe – i povuku cijele Filipine u vatrenu jamu.