Oči cijelog svijeta još jednom su bile usmjerene ka Pekingu, gdje se 3. rujna, uz vojnu paradu i prisustvo dvocifrenog broja svjetskih državnika, proslavljao Dan pobjede. Proslava povodom 80. godišnjice pobjede Kineskog narodnog rata otpora protiv japanske agresije i Svjetskog antifašističkog rata bila je veličanstvena, a predsjednik Kine Xi Jinping poslao je poruke cijelom svijetu da će ova velesila biti predana mirnom razvojnom putu.
Takve su lekcije iz kineske povijesti. Stoljeće poniženja za Kinu počelo je sa Opijumskim ratovima a okončalo sa uspješnom borbom protiv osvajača koji su htjeli pokoriti Kinu. I baš, kao što se današnji ekonomski i društveni razvoj Kine neodvojivo veže sa početkom reformi i otvaranja, tako se ne može odvojiti niti od antifašističkog ratnog uspjeha. Da Kina nije bila najveći front tokom Drugog svjetskog rata na istoku, i da kineski narod nije podnio najveće žrtve, moderna povijest – i Kine ali i cijelog svijeta – bila bi potpuno drugačija. Možda bi se neki drugi datumi danas obilježavali. Nažalost, doprinos Kine ukupnoj pobjedi saveznika često se zanemaruje u narativima o Drugom svjetskom ratu i savezničkoj pobjedi nad silama zla, pobjede u borbi protiv fašističke tiranije i barbarstva koje se najviše manifestiralo u monstruoznosti počinjenih ratnih zločina.
Obilježavanje 80 godina kineske pobjede u Drugom svjetskom ratu snažan je podsjetnik na univerzalne vrijednosti koje su oblikovale svijet nakon 1945. godine. Otpor agresiji, borba za slobodu i dostojanstvo, kao i vizija boljeg čovječanstva (što bi se moglo nazvati pretečom današnje vizije zajednice zajedničke sudbine čovječanstva) bili su pokretači i snaga koja je donijela kraj okupacije i mogućnost samostalnog razvojnog puta.
Današnja Kina s pravom se predstavlja baštinikom antifašizma, koji svoju upotrebnu vrijednost ima i danas. U svijetu u kojem rastu revizionističke tendencije i pokušaji relativizacije, revitalizacije fašizma pa i nekih novih njegovih oblika, Kina nastavlja gajiti miroljubivost kao politički i civilizacijski ideal. Hoće li takav koncept preovladati, ne zavisi samo od Kine. (Faruk Borić)