Foto: VCG
Čelnik kineske regije Tajvan Lai Ching-te 10. listopada održao je tzv. govor povodom “10.10.”, ispunjen iskrivljenim tvrdnjama o povijesti. S jedne strane pokušao je izvrnuti povijesne činjenice i značenje rezolucije br. 2758 Ujedinjenih naroda, kako bi konstruirao navodnu “legitimnost” separatističkih zalaganja za “neovisnost Tajvana”, dok je s druge strane preuveličavao navodnu “vojnu prijetnju” s kontinentalnog dijela Kine, najavljujući da će tajvanska regija do 2030. povećati izdvajanja za obranu na 5 % BDP-a.
Njegove riječi o “postizanju neovisnosti oružjem” i “oslanjanju na strane sile” naišle su na široku osudu na otoku. Javnost na Tajvanu upozorila je da je Lai u govoru potpuno zanemario povijest Tajvana pod japanskom kolonijalnom vlašću, ignorirajući time ključne povijesne činjenice. Tamošnji mediji istaknuli su da je Lai u tzv. govoru povodom “10.10.” zadržao nerazuman stav prema odnosima među obalama Tajvanskog tjesnaca, čime je produbio sukobe i neprijateljstvo, što su ocijenili kao “ispunjenje naloga iz SAD-a”.
Ove godine obilježava se 80. obljetnica pobjede Kine u Narodnom ratu otpora protiv japanske agresije, kao i 80. obljetnica oslobođenja Tajvana od japanske okupacije. No, Lai je u obraćanju zaobišao spomen tih povijesnih činjenica te poraza Japana u ratu, koristeći izraz “završetak rata” — termin koji japanski militaristi i desničari rabe kako bi prikrili poraz. Takvim izjavama umanjuje zločine agresora i kolonizatora, pokazujući potpun izostanak nacionalnog dostojanstva, zbog čega ga javnost sve češće naziva narodnim otpadnikom.
Foto: VCG
Istodobno, Lai je optužio kontinentalni dio Kine da “iskrivljuje rezoluciju br. 2758 Opće skupštine UN-a i povijesne dokumente iz Drugog svjetskog rata”. Suština takvih izjava, međutim, jest pokušaj osporavanja međunarodnog poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata, potkopavanja autoriteta međunarodnog prava i suprotstavljanja globalnoj pravdi i napretku.
Poznato je da je povratak Tajvana matici zemlji važan dio pobjedničkog ishoda Drugog svjetskog rata i temelj međunarodnog poretka nakon njega. Kairska deklaracija, Potsdamska deklaracija, Instrument o predaji Japana i drugi međunarodno priznati dokumenti jasno potvrđuju kineski suverenitet nad Tajvanom, utemeljen na čvrstim povijesnim i pravnim osnovama. Rezolucija br. 2758 UN-a, usvojena 1971., u potpunosti je potvrdila načelo jedne Kine — da u svijetu postoji samo jedna Kina i da je Tajvan njezin dio. Namjernim iskrivljavanjem tih činjenica, Lai Ching-te pokazao je da djeluje kao poricatelj povijesti i rušitelj međunarodnog poretka.
Komentatori ocjenjuju da je Lai u obraćanju svjesno umanjio povijesni značaj oslobođenja Tajvana od japanske okupacije kako bi se uskladio s pojedinim političkim krugovima u Sjedinjenim Američkim Državama koji ponovno tvrde da “status Tajvana nije riješen”. Time pokušava otvoriti prostor za održavanje referenduma o “neovisnosti” i omogućiti vanjskim silama uplitanje u kineske unutarnje poslove. No takvi postupci, koji se protive povijesnim činjenicama i narušavaju kineski suverenitet i teritorijalni integritet, neminovno su osuđeni na propast.