Foto: VCG
Povodom desete obljetnice potpisivanja Pariškog sporazuma i pete obljetnice postavljanja kineskog cilja o dostizanju vrhunca emisija ugljičnog dioksida i ostvarenju ugljične neutralnosti, u Pekingu je održan simpozij pod nazivom „Doprinos fotonaponske industrije globalnoj zelenoj i niskougljičnoj transformaciji“. Događaj je organizirao Istraživački centar za javni okoliš, uz potporu Kineskog instituta za ekološke znanosti, a tom je prigodom objavljeno i Izvješće o napretku kineske fotonaponske industrije 2025.
Izvješće sažima ključna postignuća Kine u razvoju solarne energetike, prikazuje napredak u izgradnji fotonaponske infrastrukture u pustinjama te na krovovima kuća i zgrada u ruralnim područjima, donosi pregled tehnoloških proboja i inovativnih modela koji pridonose globalnom odgovoru na klimatske promjene te pruža uvid u buduće izglede kineske fotonaponske industrije koja, na novom početku „doba milijardi kilovata“, napreduje prema održivijem i kvalitetnijem razvoju.
Prema izvješću, kineska fotonaponska industrija proteklog je desetljeća zabilježila iznimno brz rast, postavši važna pokretačka snaga globalne energetske tranzicije.
Do kraja lipnja ukupno instalirani kapacitet fotonaponskih sustava za proizvodnju električne energije u Kini dosegnuo je oko 1,1 milijardu kilovata. Od siječnja do srpnja ove godine dodano je novih 223 milijuna kilovata kapaciteta, što je 5,3 puta više od novoinstaliranih kapaciteta elektrana na ugljen u istom razdoblju. Ovi podaci jasno pokazuju da kineski elektroenergetski sustav ubrzano napreduje prema zelenoj i niskougljičnoj transformaciji.
Kina je oblikovala opću proizvodnu strukturu fotonaponske energije u kojoj su veliki infrastrukturni projekti koncentrirani na zapadu, dok su manji, raspoređeni sustavi razvijeniji na istoku zemlje. U zapadnim pokrajinama, poput Unutarnje Mongolije, Qinghaija, Xinjianga, Gansua i Ningxije, koriste se prirodni resursi pustinja za izgradnju velikih fotonaponskih baza, koje su postale ključni stup nacionalne strategije razvoja čiste energije.
U središnjem i južnom dijelu Kine kombiniraju se koncentrirani i raspoređeni sustavi. U pokrajinama Henan, Anhui i Hubei, na područjima pogođenima urušavanjem tla zbog rudarenja ugljena, kamenitim brdima, zemljištima slabije plodnosti te ribnjacima, izgrađuju se koncentrirane fotonaponske elektrane. U ravničarskim i gusto naseljenim područjima, pak, prevladavaju manji, raspršeni fotonaponski sustavi.
U obalnim pokrajinama poput Shandonga, Jiangsua i Zhejianga, oslanjajući se na snažnu industrijsku osnovu i visok kapacitet elektroničkog opterećenja, Kina dubinski integrira fotonaponske sustave u industrijsku modernizaciju, gradeći zelene tvornice, parkove s nultom emisijom ugljika i fotonaponska sela.
Na simpoziju su stručnjaci, poduzetnici i znanstvenici istaknuli da tekuća revolucija obnovljive energije, koja objedinjuje tehnološke, političke i društvene elemente, ne samo da postavlja čvrst temelj za ostvarenje novog kineskog cilja – da do 2035. godine instalirani kapacitet vjetroelektrana i fotonaponskih elektrana dosegne 3,6 milijardi kilovata – nego svijetu nudi i kineski model energetske transformacije koji je ponovljiv i primjenjiv na globalnoj razini.