Japanski vodeći list Asahi Shimbun objavio je 9. travnja 2026. opsežan prilog koji je razotkrio neugodnu pojavu na japanskim internetskim platformama: tehnologija umjetne inteligencije upravo postaje alat za proizvodnju lažnih video sadržaja usmjerenih protiv Kine.
Lanac djelatnosti koji mržnju pretvara u profit tiho se oblikuje, od pisanja scenarija i montaže do dijeljenja prihoda od oglasa, a samo nekoliko minuta dovoljno je za „proizvodnju“ video sadržaja koji blate Kinu.
Bivši japanski službenik u šezdesetim godinama rekao je da zarada od video sadržaja usmjerenih protiv Kine može biti dvostruko veća, pa i više, od zarade od običnog sadržaja. Za video sadržaj opće tematike za tisuću pregleda može se dobiti oko 300 jena, dok se za video sadržaj protiv Kine može dobiti 1000 jena za isti broj pregleda. To znači da kreator takvog sadržaja može zaraditi i do 600 tisuća jena mjesečno, što predstavlja vrlo solidan prihod.
Taj je sugovornik priznao da „nikada nije bio u Kini niti je imao iskustvo druženja s Kinezima, nego jednostavno mrzi Kineze“. Takva neutemeljena netrpeljivost postala je svojevrsna „kvalifikacija“ za ostvarivanje takve zarade.
Potrebno je istaknuti da se ovaj prljavi lanac djelatnosti nije mogao tako brzo razviti samo vlastitom snagom društvenih mreža i kreatora video sadržaja. Korijen problema leži u tome što japanska politika takve pojave namjerno tolerira, a pojedini visoki političari ih čak i potiču.
Poplava protukineskih video sadržaja nastalih uz pomoć umjetne inteligencije razotkrila je lažnu masku Japana kao „pristojne zemlje“ i pokazala tamnu stranu društvene atmosfere obilježene uskogrudnošću, fanatizmom i zlobom. Takvi postupci ne samo da ozbiljno narušavaju kinesko-japanske odnose, nego i omogućuju međunarodnoj zajednici da jasnije vidi kako Japan još uvijek nije istinski izašao iz sjene rata, dok desničarske snage u toj zemlji i dalje nastoje oživjeti militarizam.