Prijedlog novog modela obavljanja poslova zaštite na radu, prema kojem bi se poslodavcima propisivao minimalni broj sati za obavljanje tih poslova, za velik broj mikro i malih poduzetnika mogao bi značiti novo administrativno i financijsko opterećenje. UGP upozorava: sigurnost radnika mora biti cilj, ali ne kroz fiksne administrativne modele koji ne razlikuju stvarni rizik od birokratske forme., stoji u u Priopćenju Udruge Glas poduzetnika.
Zaštita na radu je važna. Radnici moraju biti sigurni. Pravila moraju postojati. Tu nema spora. Problem nastaje kada se zaštita na radu počne mjeriti tablicom sati, a ne stvarnim rizikom na radnom mjestu.
U Udruzi Glas poduzetnika ističu kako nije isto ima li poslodavac 40 ljudi u uredu, trgovini, proizvodnji ili na terenu. Broj zaposlenih jest važan podatak, ali ne može biti gotovo jedino mjerilo.
Prema prijedlogu o kojem se raspravlja, poslodavci do 49 radnika morali bi osigurati najmanje pet sati tjedno za poslove zaštite na radu, osim u posebnim slučajevima poslova malog rizika. To znači oko 20 sati mjesečno. Ako mali poduzetnik te poslove ne može organizirati interno, nego ih mora ugovarati izvana, takva obveza može predstavljati značajno dodatno financijsko i administrativno opterećenje.
Za veliku tvrtku to je možda samo jedna stavka u tablici. Za malog poduzetnika to je često razlika između ulaganja u radnika, opremu ili dodatnih troškova koje nova regulativa nameće poslovanju.
Primjeri su jednostavni. Mala trgovina s 12 zaposlenih, uredska tvrtka s 45 ljudi i poduzetnik koji je upravo prešao s 49 na 51 zaposlenog ne mogu se tretirati po istom automatizmu kao poslodavci s bitno složenijim i opasnijim radnim uvjetima. Rizici nisu isti, pa ni obveze ne bi smjele biti iste.
UGP ne traži manje sigurnosti za radnike. Tražimo pametniji, pravedniji i provediviji sustav.
Zaštita na radu mora se temeljiti na stvarnom riziku: kakav se posao obavlja, gdje se obavlja, koliko je lokacija, koliko ima ozljeda na radu, kakva je oprema i koje su stvarne preventivne potrebe.
Ako toga nema, zaštita na radu pretvara se u formalnost. Poslodavac plaća sate jer mora, stručnjak ispunjava satnicu jer pravilnik tako traži, a radnik na kraju ne dobiva nužno veću sigurnost.
Fiskalizacija, evidencije, izvještaji, pravilnici, obrasci i rokovi — svaka nova obveza pojedinačno možda djeluje mala, ali njihov zbroj za male poduzetnike postaje ozbiljno administrativno i financijsko opterećenje.
UGP je također istaknuo potrebu detaljnije procjene financijskih i administrativnih učinaka ovakvih obveza na mikro, male i srednje poduzetnike.
Zato UGP traži da se sporne odredbe o fiksnoj minimalnoj satnici izbrišu ili bitno izmijene, posebno za mikro i male poslodavce.
Sigurnost radnika mora biti cilj. Ali sigurnost se ne postiže tako da se svakom poslodavcu propiše isti birokratski kalup.
Poruka UGP-a je jasna: zaštita na radu — da. Novi administrativni nameti za male poduzetnike — ne., stoji u Priopćenju Udruge Glas poduzetnika.