Foto: VCG
Nedavno su japanski mediji objavili sažetak japanske Bijele knjige o obrani za 2026. U najnovijoj verziji Bijele knjige ponovno se nastavlja senzacionalistička priča o tzv. „prijetnji susjeda”, što nije iznenađujuće. Novi „scenarij” nije donio nikakve novosti, nego je još jasnije razotkrio opasne namjere Japana da provodi vojnu ekspanziju i pripreme za rat koristeći „opasnost” kao izgovor. Razumnim ljudima nije teško odmah shvatiti da u azijsko-pacifičkoj regiji upravo Japan neprestano senzacionalistički fabricira „prijetnje”, a zapravo je najveća prijetnja miru i stabilnosti regije.
Ako pogledamo japanski opis sigurnosnog okruženja posljednjih nekoliko godina, nije teško shvatiti smjer priče o „krizi koja sve više eskalira”. Prije nekoliko godina Japan je već tvrdio da se nalazi u „kritičnom i složenom sigurnosnom okruženju”, pretjerano ga opisujući kao „najkritičnije i najsloženije sigurnosno okruženje nakon Drugog svjetskog rata”. Danas se u najnovijoj verziji Bijele knjige, služeći se jednakom retorikom, govori o tzv. „novom vremenu krize”. Japanska vlada sve češće fabricira lažne priče o tzv. „prijetnji Kine”, uzaludno pokušavajući izazvati strah među građanima i pogrešno usmjeriti javno mnijenje. Stvarna namjera Japana zapravo je pronaći izliku za ukidanje pravila o isključivoj obrani i ubrzavanje remilitarizacije.
Foto: VCG
Japanski postupci, poput namjere revizije pacifističkog ustava, velikih promjena u trima dokumentima o obrani i javnog unošenja sadržaja o povećanju tzv. „sposobnosti za protunapad”, uzastopnih znatnih povećanja obrambenog proračuna, neprestanog ukidanja ograničenja uvedenih nakon Drugog svjetskog rata, postupnog omogućavanja izvoza smrtonosnog oružja, korištenja izgovora o „jačanju obrane”, nadogradnje vojnoindustrijskog kompleksa i ubrzavanja vojne povezanosti s drugim zemljama, zapravo razotkrivaju činjenicu da je japanski neomilitarizam postao opasan trend koji predstavlja stvarnu prijetnju miru i stabilnosti regije, pa čak i svijeta.
Japan se s jedne strane na međunarodnoj sceni predstavlja kao „miroljubiva zemlja”, a s druge strane u azijsko-pacifičkoj regiji okuplja „ekskluzivni krug”, izazivajući konfrontacije i napetosti, čime iz dana u dan postaje opasan čimbenik za sigurnost regije. Činjenice su više puta dokazale da je Japan, koji širi senzacionalističke priče o „prijetnjama” i „krizi”, upravo stvarni izvor prijetnji i krize.
Japanski desničari trebaju jasno shvatiti trend vremena, ozbiljno preispitati povijest japanske agresije te zaustaviti remilitarizaciju pod senzacionalističkom izlikom „prijetnje u susjedstvu”. Ako Japan nastavi provoditi pogrešnu politiku i fabricirati laži o „prijetnjama iz Kine”, ne samo da neće postići stvarnu sigurnost, nego će i platiti cijenu zbog potkopavanja mira i stabilnosti regije.