Ako ostanemo bez urbanih stabala, hrvatski gradovi postat će betonirane pećnice, upozorava Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće te poručuje kako su ulaganja u stabla zapravo ulaganja u klimatsku otpornost Hrvatske.
– Bez promjene odnosa prema urbanom zelenilu, hrvatski gradovi gube prirodnu obranu od ekstremnih vrućina, ističe Poštenjak, naglašavajući da velika odrasla stabla gradovima pružaju hlad, zadržavanje vode i druge ekosustavne koristi.
Gubitak stabla, dodao je, nije samo estetski, nego i ogroman financijski gubitak jer svako izgubljeno odraslo stablo znači veće troškove hlađenja, veći pritisak na zdravstveni sustav, veće rizike od poplava i desetljeća čekanja da novo stablo nadoknadi izgubljene funkcije.
– Znanstvena zajednica već četiri desetljeća potvrđuje da blizina urbanog zelenila smanjuje stres, smanjuje učinak “toplinskih otoka”, pročišćava zrak, zadržava oborinske vode te štiti zdravstveni sustav od pritisaka uzrokovanih ekstremnim vrućinama. Stabla hlade gradove, smanjuju buku, povećavaju vrijednost nekretnina te dokazano poboljšavaju mentalno i fizičko zdravlje stanovnika, ističe Poštenjak.
– Ulaganje u kvalitetnu sadnju nije trošak. To je ulaganje u sigurnost, zdravlje i otpornost gradova. Ulaganje u stabla zapravo je ulaganje u klimatsku otpornost Hrvatske, poručuje.
Hrvatska se, kao i ostatak Europe, suočava s novim valom ekstremnih vrućina, porastom ljetnih temperatura, duljim toplinskim valovima i značajnim padom oborina u ključnom razdoblju intenzivne vegetacije od lipnja do rujna. U takvim uvjetima, upozorava prvi hrvatski doktor za drveće, stabla postaju jedna od najvažnijih infrastrukturnih komponenti gradova, ali istodobno i najugroženija jer su među prvima izložena drastičnoj potrošnji vode.
Suša je tihi ubojica stabala jer posljedice koje vidimo ljeti samo su na površini. Prave posljedice postaju vidljive tek na jesen, kada se pokaže koliko je stabala nepovratno oštećeno, naglašava.
– Stabla u prosjeku sadrže oko 50 posto vode, a pri normalnim ljetnim temperaturama do 25 °C jedno prosječno urbano stablo visoko 20 metara troši između 150 i 200 litara vode dnevno. Međutim, pri temperaturama od 35 °C i više, potrošnja drastično skače na 400 do 600 litara, pa i više osobito na površinama gdje dominiraju asfalt i beton koji zadržavaju i otpuštaju ogromne količine topline, objašnjava Poštenjak.
Upozorava da bez primjerenog zalijevanja i pametnog planiranja sadnje, “gradovi gube svoju prvu crtu obrane od ekstremnih vrućina te im prijeti mogućnost da se pretvore u betonirane pećnice”., više pročitajte na hrt.hr.