Obilježavamo blagdan bl. Alojzija Stepinca

U Hrvatskoj se obilježava blagdan bl. Alojzija Stepinca, odnosno Stepinčevo. Posebno svečano bit će u njegovom rodnom mjestu i mjestu u kojem je preminuo na današnji dan 1960. u Krašiću.

Stepinčevo na osobit način slave župe u kojima se čuvaju moći ovog hrvatskog blaženika i mučenika ili su bile mjesto u koje je budući svetac dolazio moliti, poput Župa svete Ane na Gornjoj Vežici, Svetog Mihovila arkanđela u Jelenju, Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci i trsatskog svetišta.

Riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić predvodit će misno slavlje u 18 sati u župnoj crkvi Sv. Ane na Gornjoj Vežici. Euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Mihovila arkanđela u Jelenju bit će 18 sati. U najstarijoj riječkoj župnoj crkvi Uznesenja BDM, gdje je Stepinac dolazio tijekom služenja vojnog roka, bit će mise u 8 i 18 sati. Blaženi Stepinac često je hodočastio Majci Božjoj Trsatskoj, u tom marijanskom svetištu mise će biti u 7, 8.30 i 18.30 sati.

1 KOMENTAR

  1. ISKORJENJAVANJE PSOVKE PREMA BOGU

    https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/moj-trogodisnjak-psuje-ne-znam-sto-da-radim

    […] Djetinjstvo je doba nevinosti. Barem je tako opisano u pjesmama i pričama. I sami možemo osjetiti taj veo najčišće, neiskvarene nevinosti kada dovedemo bebu kući iz rodilišta. Istim očima svoje najveće ljubavi gledamo kako odrastaju, pa nas neugodno može iznenaditi kada naša beba, za dvije do četiri godine preko ustašca prevali svoju prvu psovku. Prvo što pomislimo obično je: Gdje je to čuo? […]
    Kako se postaviti?
    Prevencija je svakako dio rješenja. Trebali bismo zamoliti sve odrasle i djecu koja dolaze u kontakt s našim mališanom (bake, djedovi, tete, stričeve, stariju braću, susjede) da pripaze kako se izražavaju. […]
    Ukoliko smo dovoljno uporni, dijete će shvatiti da psovanje nije dio kulture obitelji s kojom se želi identificirati. […]

    https://sib.net.hr/lifestyle/ostalo-lifestyle/3495991/najveci-psovaci-hrvati-madjari-srbi

    […] Da, djeca psuju na hodnicima, kada prođemo pokraj njih, upozoravamo ih da to ne čine. Riječ je o, uz pušenje, vrlo problematičnoj pojavi i ne znam kako joj stati na kraj – kaže prof. Mirko Ćurić, ravnatelj đakovačke Obrtničke škole Antuna Horvata.
    Ova pojava nije mimoišla ni osnovne škole, pa tako, kaže Tihomir Benke, ravnatelj OŠ I.G. Kovačića, psovka postaje dio njihove svakodnevice. “Upozoravamo ih pa ne psuju kada smo mi u blizini, no kada nas ne primijete, prostače. U razredu to ne čine, no psovke se čuju u iščekivanju početka nastave i na odlasku kući”, kazao je Benke.
    […] “Škola mora odigrati važnu ulogu. Imamo problem što mi danas iz školskog sustava izbacujemo odgojnu dimenziju i to nam se osvećuje. Mislim da će tu škola, odnosno resorno ministarstvo, morati ozbiljno porazgovarati s ravnateljima i stručnim institucijama kako u školu vratiti odgoj, ne samo obrazovanje. Bez toga nema pomaka. U bivšem smo sustavu imali vrstu ateističkog odgoja, a danas imamo neodgoj i dakako da tu ne možemo očekivati rezultate”, upozorava prof. dr. sc. Vladimir Dugalić. TEKST: Maja Muškić (Glas Slavonije)

    https://www.medjugorje-info.com/en/kolumne-medjugorje/ne-psuj-boga-bogopsovka-ubija-hrvatski-narod

    […] Neki dan sam išao ZET-ovim autobusom s Kvaternikovog trga kući i na zadnjem sjedištu sam ugledao nekoliko mladića i djevojaka koji su se takmičili tko će opsovati Isusa na najgori mogući način. Okrenuo sam se prema njima i u sebi sam izgovorio: “Blagoslovljen bio Isus, pravi Bog i pravi čovjek!” Suzdržao sam se i nisam ih upozorio, ali i da jesam siguran sam da bi bili još gori i da bi namjerno psovali Boga još više. Uglavnom, kada čujem bogopsovku iz nečijih usta u sebi izgovorim: “Blagoslovljen bio Isus, pravi Bog i pravi čovjek!”, ali ako osobu dobro poznajem i ako čujem da psuje Boga upozorim istu da ne psuje jer, osim što je to smrtni grijeh to je i jako nekulturno pa mi nije jasno zašto ljudi, muškarci pretežno, psuju Boga, a posebno mi je ružno čuti kada djevojka ili žena psuje Boga…. Nikada neću zaboraviti kada sam ispred crkvenih vrata, poslije svete Mise čuo jednog mladića da je opsovao Isusa, a čudno mi je jer je cijelu svetu Misu stajao mirno poput svijeće, molio se i pričestio.
    Osim što je ružno bilo čuti bogopsovku to je bilo i jako licemjerno, da čovjek koji sebe predstavlja velikm katolikom točno ispred crkvenih vrata nakon Svete Mise opsuje Isusa. Također sam imao priliku čuti bogopsovku i dok sam pješice išao na hodočašće u Mariju Bistricu uoči Velike Gospe, prije par godina. Grupa mladih se očito uputila iz Zagreba pješice radi zabave, a ne radi hodočašća pa su u koloni hodočasnika pijani i nadrogirani psovali Boga i Isusa što je bilo neopisivo ružno i uznemiravajuće za hodočasnike koji su krenuli radi zavjeta Majci Božjoj Bistričkoj. Ne znam točno koliko se u Hrvatskoj u jednoj minuti opsuje Dragi Bog, ali znam jedno – da je masovna bogopsovka prisutna u Lijepoj Našoj, a svaki vjernik bi trebao znati da su plodovi masovne bogopsovke nezadovoljstvo, neraspoloženje, kriza i neuspjeh. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac je rekao: “Stidite se, psovači! Vaše su psovke najviše doprinjele da su ovolike strahote (tj. rat i poraće) snašle ovu divnu zemlju i da im se još uvijek ne vidi kraja!” Svi smo svjedoci što naša domovina proživljava ovih zadnjih godina. Zato nemojte misliti da je bogopsovka bezazlena jer bogopsovka je otrov koji se širi i razara dušu, srce i hrvatski narod. Zato molite posebno za bogopsovače da umjesto bogopsovke počnu izgovarati Božje blagoslove! Neka je blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek! MIR I DOBRO!

    https://dnevno.hr/vjera/duhovnost/prokletstvo-hrvata-katolici-koji-salju-djecu-davlu-psuju-boga-gospu-i-svece-1094757

    […] Nažalost, naš hrvatski narod iako od vijeka posvećen Bogu, često pada upravo na riječi, na psovkama i kletvama koje su duboko ukorijenjene u našu baštinu. I to više nego i jedan drugi narod na svijetu. I to je uistinu čudno, bolno i zastrašujuće jer kako je moguće da jedan katolički narod koji je toliko puta svjedočio upravo Gospinu zagovoru toliko proklinje i psuje Boga, Gospu i svece. Nije li to hrvatsko prokletstvo? Nije li upravo to ono što blokira blagoslove našem narodu? Razmislite. Kivni smo i ogorčeni na hrvatsku vlast koja nas vodi u propast, ali mi smo ti koji proklinjemo umjesto da blagoslivljamo, mi smo ti koji psujemo ono najsvetije u našem narodu, mi smo ti koji svoj narod osuđujemo na prokletstvo, nesvjesni da nam i sam papa bude postavljen za premijera, mi ne možemo primiti blagoslov dok su nam srca puna gnjusobe, dok nam mržnja i kletva prema svetom ide iz srca umjesto blagoslova i mira.
    Volimo reći da smo Božji narod, a onda se u svojim obiteljima pretvoriti u sotonske sluge i čuditi se što li je toliko mnogo alkoholizma, ovisnosti, rastava, neplodnosti i patnje u našim obiteljima? Što nam je, ljudi? […]
    Mnogi svećenici današnjice upozoravaju na česte bogopsovke, kletve i uzrečice koje naizgled bezazlene čine veliko zlo našim srcima, obiteljima, a naposljetku i cijeloj Domovini.
    ‘Bio je to pravi dečko, sposoban, sportaš… Međutim, njegovi su roditelji znali često reći ‘hajde k vragu’, ne znajući da su svog sina tom kletvom poslali u ralje đavla’, često prepričava stravičnu priču fra Ivo Pavić na svojim seminarima. ‘Vrag čeka, te ga je jednog dana i ‘zaskočio’, roditelji su našli svog sina obješenog u sobi!’, priča fra Ivo. ‘Došli su na duhovnu obnovu i tek su im se tad otvorile oči i tek tada, nakon što su zakopali sina, shvatili su što su mu uradili’. Doslovno su svog sina poslali vragu. Iako to nisu htjeli, njihove riječi su se obistinile.
    Vlč. Zlatko Sudac također je uzviknuo: ‘Ljudi, što vam je?! Šaljete svoju djecu ‘k vragu’ pa znate li što radite svojoj djeci?! Jeste li svjesni što radite?!’
    Mons. Milivoj Bolobanić, svećenik koji se u svom radu često suočavao s egzorcizmom također je posvjedočio da su u njegovoj praksi najteže posljedice bile onda kada su roditelji proklinjali svoju djecu, ili su pak djedovi i bake proklinjali svoju unučad. ‘Prokletstva su imala vrlo teške posljedice kada su se odnosila na životnu sreću i uspjeh u životu. Neke majke proklinju svoju djecu iz loše navike. Šalju svoju djecu k vragu, a da to ozbiljno ne misle. No, zao duh sluša; i čim mu netko odškrine vrata, on spremno ulazi. No poslije toga teško izlazi,’ – upozorio je Bolobanić, a prenosi – Rastimo u vjeri.
    Pater Marko Glogović svojevremeno je govorio:’ Mnogi s ovim teškim grijehom odlaze u smrt, nepomireni sa Stvoriteljem… Mnogi očevi i majke teško psujući, u ime svojih obitelji okreću leđa Gospodinu… Naše vojarne, škole, bolnice, uredi, mediji, javne osobe, ulice… Svjedoče masovno o bolnom vrijeđanju dobroga Boga, o ponovnom razapinjanju Isusa Krista, o novom otvaranju Njegovih rana ovim grijehom.’[…]
    Neki crkveni oci su rekli: ‘Psovači su gori nego psi i druge životinje. Pas ne laje na svoga gospodara, makar ga ovaj i udari, a psovač vrijeđa svog Boga i Gospodara i to bez razloga’…
    Blaženi Alojzije Stepinac posebno je upozorio na bogopsovku kao veliku boljku hrvatskog naroda u svojoj propovijedi iz 1944. rekavši sljedeće: ‘Nije tragika naših dana u tome, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i države strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu promatraju čisto naravnim očima, umjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice gleda samo svemoguću desnicu Božju. A ta desnica nije zatajila nikad do sada, pa neće ni u buduće. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u njega, Stvoritelja neba i zemlje. Ali ima razloga strahovanju za bogohulnike i psovače, za narode koji podnose one, što povlače po blatu sveto Ime njegovo. Svi dakle, na posao, koji ljubite ovu našu ispaćenu domovinu. Psovka mora biti iskorijenjena iz naše sredine. Onda ćete vidjeti što znače riječi prorokove: “Blago narodu, koji ima Gospodina za Boga!” Autor: Z. K. Utorak, 21. studenoga 2017. u 12:12

    [Kako bismo iskorijenili psovku prema Bogu – zajedno, uporno, konačno – uputimo molitvu k Bogu za osobu koja psuje i obratimo se osobi koja psuje uljudnim riječima kao: „Bože pomozi“ / „Hvaljen Isus i Marija“ / „ Zašto tako“ / „Nemojmo tako“, slično kao kada osoba kihne, prema pravilima lijepog ponašanja, kažemo „Nazdravlje“. Autor: „G. M.“, V., 20.9.2020.]

OSTAVITE ODGOVOR

Molimo Vas unesite svoj komentar!
Molimo Vas unesite ovdje svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.