SAD ne smiju još jednom razočarati svijet!

Trinaestog studenog navečer po lokalnom vremenu, na 26. Konferenciji ugovorenih strana „Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama“(COP26), Alok Sharma predsjednik Konferencije „skoro plače“ od anksioznosti, jer odmah uoči konačnog glasanja, predstavnik pojedine zemlje je tražio da se ispravi rezolucija. Pola sata kasnije, na Konferenciji napokon je usvojena rezolucija, čime je postignut konsenzus oko detalja provedbe „Pariškog sporazuma“.

Ključni učinak u usvajanju „povijesne“ rezolucije jest suradnja dvije velesile, odnosno Kine i SAD-a po klimatskom pitanju. „Kinesko-američka zajednička deklaracija iz Glasgowa o jačanju akcije klimatskih pitanja u 2020-ima “(China – U.S. Joint Glasgow Declaration on Enhancing Climate Action in the 2020s) koja je objavljena od strana dviju zemalja 10. studenog, dala je novu inspiraciju globalnoj reakciji na klimatske promjene. Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije je potom procijenio kako je Zajednička deklaracija donijela „prostor nade“, dok je za kinesko-američku suradnju rekao da je „ohrabrujuća“, te da je i postavila temelj za usvajanje rezolucije iz Glasgowa.

Kao najveća zemlja u razvoju u svijetu, Kina uvijek ispunjava svoja obećanja u pitanju reakcije na klimatske promjene. Kina je obećala da će u 30 godina doći od vrhunca otpuštanja ugljika u stanje neutralnosti ugljika, što znači da će Kina, za najveće smanjenje otpuštanja ugljika na svijetu, potrošiti puno kraće vrijeme nego što je vremensko trajanje u tom smislu kod glavnih razvijenih zemalja. U ovom trenutku, Kina je objavila „Akcijski plan za stjecanje vrhunca otpuštanja ugljika do 2030.“, te ubrzala oblikovanje političkog sustava „1+N“. Baš zbog toga, premijer Velike Britanije Boris Johnson je na svečanosti otvaranja Konferencije izrazio zahvalnost Kini, dok je glavni tajnik UN-a António Guterres procijenio da je posebni izaslanik Kine za klimatsko pitanje ključ uspjeha COP26.

No, međunarodna zajednica i dalje je zabrinuta oko američke akcije. U SAD-u klimatske politike nisu samo znanstvena tema, nego i politička tema u konkurenciji dviju stranaka. Bush mlađi je povlačio SAD iz „Protokola Kyoto“ koji je potpisao Bill Clinton, a Donald Trump se povukao iz „Pariškog sporazuma“ koji je potpisao Barack Obama. Američka administracija se igra s međunarodnim sporazumima kao alatom za međupartijsku borbu, čime je teško škode globalnom procesu u reakciji na klimatske promjene.

SAD ne smije još jednom razočarati svijet! Bez obzira na Kinesko-američku zajedničku deklaraciju iz Glasgowa ili Rezoluciju na COP26, SAD trebaju praktično provoditi prave korake, pridržavati se zajedničke ali različite odgovornosti, aktivno snositi obvezu za smanjenje otpuštanja ugljika, te pomagati zemljama u razvoju u financijskom, tehničkom sektoru i usavršavanju sposobnosti da bolje reagiraju na izazove klimatskih promjena. Što je još važnije, SAD trebaju shvatiti da pomoć zemljama u razvoju ne predstavlja dobrotvorno djelovanje, nego na takav način vraćaju svoje dugove iz povijesti.

OSTAVITE ODGOVOR

Molimo Vas unesite svoj komentar!
Molimo Vas unesite ovdje svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.