Odgovor na ovo vječno pitanje daje stalna kolumna prehrambenog tehnologa školovanoga na pravom studiju prehrambene tehnologije, ne na internetu.
Tri debeljka iz Njemačke
Tri pretila Nijemca (jer ne smiješ reći nekome da je debeljko) došla su u Hrvatsku.
Ili, hajde, bila su to tri pretila Europljanina. Jer otkud pretilost u naciji poznatoj po disciplini!?
Bez znanja hrvatskoga jezika, ali s velikom željom da nauče štogod o pravilnoj prehrani slučajno se zateknu na tržnici.
Zaustave se pred klupom punom raznoga voća i povrća, stanu se diviti šarenilu boja i niskim cijenama.
Prodavačica, vidjevši kako im cure sline, uvidi dobru poslovnu priliku.
Krene ona njima na izvornom njemačkom jeziku tumačiti kako je to zdravo, nešpricano i domaće.
Tri gosta iz Europe, vidno zapanjena njenim gracioznim književnim izražavanjem, stali su se pogledavati.
Iako mi nije jasno zašto su se čudili.
Ta, kod nas je kultura na tako visokoj razini da i najobičnija prodavačica na tržnici tečno govori njemačkim jezikom.
Što je to pravilna prehrana?
A na klupi pokraj ove sa voćem i povrćem prodavala se sušena slanina.
Klupa nije izgledala tako šarena i oku privlačna kao prethodna, ali je bogme mirisala.
I kako su naša tri simpatična Europljanina polagano odlazila za tim opojnim mirisom, prodavačica voća i povrća učinila je onaj ključni manevar na koji se danas svelo svako reklamiranje pravilne prehrane.
Naime, među voćem i povrćem nalazilo se poveće zrcalo. Poprilično lukavo.
Bilo je dovoljno da se naši Europljani pogledaju u njemu.
Na ukusnu slaninu više nitko nije mislio. Ni na pravilnu prehranu.
Zaista, nikada se nije toliko govorilo o pravilnoj prehrani kao u ovo vrijeme. No, još uvijek se držimo stare prokušane tehnike odraza u zrcalu.
Čak i da želimo napraviti odmak, ne možemo. Lukave prodavačice s tržnice ne daju.
Stvarno, što je dalje bilo s našom prodavačicom voća i povrća?
Ona je u svoj džep stavila nekoliko stotina eura.
I uložila nešto novca u još veće ogledalo.
Najobičnije ogledalo koje u njenom poslu govori sve jezike svijeta.
A kad smo kod ogledala, gle ludosti kojoj sam posvetio ovu kolumnu, još je Shakespeare primijetio da se nosorozi hvataju na drvo, slonovi u jame, lavovi u mrežu, ljudi laskanjem, a medvjedi – ogledalom.
Bit će da je naša prodavačica u svoje vrijeme pažljivo čitala lektiru. I učila njemački jezik.
Autor kolumne je Goran Vranješ, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije i nutricionist. Studij prehrambene tehnologije završio je na Prehrambeno tehnološkom fakultetu u Osijeku. Odmah po svršetku studija odslužio je vojni rok i pronašao prvi posao kao tehnolog u slastičarskoj proizvodnji. Slijedom godina rada u prehrambenoj i drugim industrijama 2020. otvorio je Go Go Granolu, obrt za proizvodnju žitarica za doručak. Njegov životopis otkriva strast prema usavršavanju i dodatnom stručnom obrazovanju iz područja povezanih s prehrambenom tehnologijom: marketingom, poduzetništvom i ekološkom poljoprivredom. Povremeno sudjeluje u projektima osječkog Ekonomskog fakulteta. Dobrovoljni je vatrogasac s činom vatrogasnoga časnika.