Snažna ulaganja Kine u tehnologiju, digitalnu ekonomiju i zelenu energiju, predviđena novim petogodišnjim planom, predstavljaju jedan od najvažnijih razvojnih procesa u suvremenom svijetu. Prema riječima doc. dr. sc. Jadranke Polović s Fakulteta međunarodnih odnosa pri Libertasu u Zagrebu, takav razvoj otvara mogućnosti za jačanje međunarodne gospodarske suradnje, ali i za stvaranje novih globalnih razvojnih centara.
„Kinesko snažno ulaganje u tehnologiju, digitalnu ekonomiju i zelenu energiju ima dalekosežne posljedice koje nadilaze gospodarsku dimenziju i mogu doprinijeti razvoju šireg prostora gospodarske suradnje“, ističe Polović.
U tom kontekstu posebno naglašava važnost euroazijskog prostora u kojem se susreću interesi Europske unije, Kine i Rusije. Taj kontinent, koji obuhvaća najveće gospodarske, demografske i infrastrukturne kapacitete svijeta, mogao bi u budućnosti postati jedno od ključnih središta globalnog razvoja.
Prema njezinim riječima, dugoročna strateška suradnja između tih aktera mogla bi otvoriti prostor za stvaranje snažne euroazijske gospodarske zone.
„Kada bi između Europske unije, Kine i Rusije prevladala dugoročna strateška suradnja, Euroazija bi mogla postati jedno od najsnažnijih globalnih središta gospodarskog rasta i stabilnosti“, naglašava Polović.
Takva perspektiva uključivala bi povezivanje europske industrijske i tehnološke baze s velikim kineskim tržištem i proizvodnim kapacitetima, dok bi Rusija, zahvaljujući energetskim resursima i geografskom položaju, predstavljala važnu infrastrukturnu poveznicu između Europe i Azije.
Ideja stvaranja snažnog euroazijskog gospodarskog prostora nije nova. Tijekom proteklih desetljeća o njoj se govorilo u kontekstu razvoja europske ekonomije i njezine povezanosti s azijskim tržištima.
Polović podsjeća da je takav model gospodarskog povezivanja bio vidljiv i tijekom mandata bivše njemačke kancelarke Angele Merkel, kada je gospodarski snažna Europska unija razvijala suradnju s euroazijskim prostorom.
Foto: VCG
„Industrijska i tehnološka jezgra Europske unije s jedne strane te golemo kinesko tržište s druge predstavljali su krajnje točke tog prostora, dok je Rusija djelovala kao strateška poveznica između Europe i Azije“, objašnjava.
Takva potencijalna zona intenzivne trgovine i gospodarske suradnje, dodaje, mogla bi biti važan temelj europskog gospodarskog prosperiteta, ali i instrument jačanja geopolitičkog utjecaja Europske unije u međunarodnom sustavu.
Jedan od ključnih razloga kineskog uspona jest duboka gospodarska transformacija koja se odvija od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kina je od gotovo izoliranog gospodarstva postala jedno od najvažnijih središta svjetske proizvodnje i trgovine.
„Od početka ekonomskih reformi 1978. Kina se iz gotovo izoliranog gospodarstva iznimno brzo integrirala u svjetsku ekonomiju. Malo je država koje su u tako kratkom razdoblju prošle tako duboku gospodarsku transformaciju“, ističe Polović.
Velika demografska i teritorijalna veličina Kine dodatno je pridonijela tom razvoju. Kao najmnogoljudnija država svijeta, Kina je uspjela izgraditi snažnu industrijsku infrastrukturu i postati globalno proizvodno središte.
Istodobno, kroz stratešku industrijsku politiku i tehnološku modernizaciju postupno je prelazila iz proizvodnje s niskom dodanom vrijednošću prema sofisticiranijim sektorima tehnologije i inovacija.
Poseban naglasak u kineskim planovima stavljen je na razvoj naprednih tehnologija, digitalne infrastrukture i umjetne inteligencije. Takva ulaganja otvaraju nove mogućnosti za gospodarsku modernizaciju i međunarodnu suradnju.
Foto: VCG
Polović ističe da Kina danas koristi umjetnu inteligenciju u brojnim gospodarskim sektorima, uključujući industrijsku automatizaciju, upravljanje opskrbnim lancima i razvoj digitalnih financija.
Kroz projekte poput inicijative „Pojas i put“ Kina dodatno razvija infrastrukturnu i gospodarsku povezanost s brojnim državama.
„Integracijom digitalnih tehnologija u inicijativu ‘Pojas i put’ Peking je proširio svoj gospodarski i tehnološki utjecaj u brojnim zemljama, čime se otvaraju nove mogućnosti razvoja i međunarodne suradnje“, naglašava.
U takvom međunarodnom okruženju Polović smatra da bi i Hrvatska trebala razvijati uravnotežen i pragmatičan pristup odnosima s Kinom.
„Hrvatska bi svoju politiku prema Kini trebala temeljiti na uravnoteženom pristupu koji štiti nacionalne interese, ali istodobno ostaje otvoren za gospodarsku suradnju“, kaže.
Potpuno odvajanje od kineskog tržišta, smatra, ne bi bilo realno niti korisno, osobito u razdoblju kada globalno gospodarstvo prolazi kroz velike promjene.
U širem kontekstu, rast kineske gospodarske moći pokazuje kako se međunarodni sustav postupno mijenja i razvija prema većoj međusobnoj povezanosti različitih ekonomskih centara.
U takvom svijetu, zaključuje Polović, gospodarska i tehnološka suradnja među velikim regionalnim akterima može postati jedan od ključnih pokretača globalnog razvoja u desetljećima koja dolaze. (Ivica Korman)