Foto: VCG
U 2 sata i 10 minuta ujutro američki vojni konvoj s tijelima sedmorice pogubljenih u ljesovima napustio je tokijski zatvor Sugamo. Oko četiri sata stigao je do postrojbe za registraciju grobova u Yokohami radi posljednje provjere prije nego što su tijela prevezena u gradski krematorij.
Dok su mrtvi nošeni prema plamenu, Japan se budio u to povijesno jutro u četvrtak, 23. prosinca 1948., kao zemlja još uvijek u ruševinama, koja se tek počinjala oslobađati duhova militarističke prošlosti. Neposredno nakon ponoći Hideki Tojo i još šestorica japanskih ratnih čelnika odvedeni su na vješala. Nedugo nakon osam sati njihova su tijela predana vatri.
Postupak je proveden u strogoj tajnosti, kao i u Nürnbergu nešto više od dvije godine ranije, kako bi se spriječilo stvaranje bilo kakvih „mučeničkih svetišta” ili hodočasničkih mjesta za buduće simpatizere.
Njihova pogubljenja uslijedila su nakon 31 mjeseca napetog postupka pred Međunarodnim vojnim sudom za Daleki istok, gdje je optužnica objavljena na javnoj raspravi 3. svibnja 1946., prije točno 80 godina. Presuda tog suda pomogla je oblikovati poslijeratnu Aziju i preobraziti međunarodni pravni poredak koji uređuje ratne zločine i agresivni rat.
Od samog začetka tog suda ulozi gotovo da nisu mogli biti veći. Njegovi su tvorci razumjeli da presuda mora predstavljati neoboriv pravni obračun s najkrvavijim sukobom u ljudskoj povijesti.