Foto: VCG
Proteklog vikenda Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli su vojni napad na Iran. Američka administracija najavila je da će iransku raketnu industriju „sravniti sa zemljom“ te je otvoreno potaknula Irance na promjenu režima. Takav napad na suverenu državu i pokušaj potkopavanja njezina političkog sustava očiti su primjer politike sile i hegemonizma.
Sjedinjene Američke Države dugo su opsjednute pokušajima da vojnim sredstvima prisile druge zemlje na pokornost. Takav pristup ne predstavlja samo grubo zanemarivanje ciljeva i načela Povelje Ujedinjenih naroda, već i teško kršenje temeljnih pravila međunarodnih odnosa. Povijesne činjenice više su puta pokazale da se oružanim napadima nikada ne može postići istinska sigurnost. Naprotiv, samo produbljuju sukobe i mržnju te prijete da gurnu Bliski istok, regiju u kojoj je sigurnosna situacija već krhka, u još veći i opasniji kaos.
Foto: VCG
Posebno zabrinjava činjenica da je napad pokrenut upravo u trenutku kada su pregovori između SAD-a i Irana pokazivali pozitivan napredak. U trenutku kada se nazirao prostor za mirno rješavanje krize, bombe su ponovno postale sredstvo djelovanja. Kako je istaknuo Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije, „pregovori s Iranom bili su samo paravan“. To pokazuje da stvarni cilj američke politike nije Iran bez nuklearnog oružja, nego Iran bez suvereniteta. U tom kontekstu postaje očito da je svrha američkog vojnog djelovanja očuvanje hegemonije, a ne stvaranje sigurnosti.
Pogled na noviju povijest Bliskog istoka jasno pokazuje da američke vojne intervencije vođene vjerom u silu nikada nisu riješile postojeće probleme, nego su često otvarale vrata još težim katastrofama. Ratovi u Iraku, Libiji i Siriji, kao i brojne druge tragedije u regiji, potvrđuju jednostavnu činjenicu: topovi mogu rušiti gradove, ali ne mogu stvoriti mir. Nakon velikih obećanja o navodnoj demokraciji, slobodi i prosperitetu, u mnogim su zemljama ostale samo ruševine i milijuni ljudi bez domova.
Politika koja tzv. „apsolutnu sigurnost“ jedne države stavlja iznad suvereniteta i prava na život drugih zemalja neizbježno vodi svijet natrag u razdoblje zakona jačeg. Povijest je već mnogo puta pokazala da se istinska sigurnost ne može graditi na hegemoniji i sili. Dugoročno gledano, pokušaji nametanja hegemonije vojnim sredstvima osuđeni su na neuspjeh.