Foto: VCG
Japan je 31. srpnja službeno osnovao Nacionalnu obavještajnu upravu, što je privuklo veliku pozornost javnosti. Istoga dana održano je prvo zasjedanje Nacionalnog obavještajnog vijeća kojim je predsjedala japanska premijerka Sanae Takaichi. Japanska vlada istaknula je da je cilj tog poteza integracija obavještajnih službi i jačanje sposobnosti odgovora na tzv. špijunske infiltracije. Međutim, međunarodna javnost smatra da japanski desničari integracijom obavještajnih službi otvoreno osporavaju međunarodni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata.
Meng Xiaoxu, istraživač Instituta za japanska pitanja Kineske akademije društvenih znanosti, izjavio je u intervjuu da Japan gradi obavještajni sustav s Nacionalnim obavještajnim vijećem kao središtem i Nacionalnom obavještajnom upravom kao izvršnim tijelom, čime bi se pod nadzor mogli staviti i svakodnevni kontakti građana, političko djelovanje i proturatni prosvjedi. Osim toga, taj sustav nije podložan civilnom ni pravosudnom nadzoru, a još manje nadzoru neovisne treće strane. Zbog toga u institucionalnom smislu podsjeća na japansku „Specijalnu višu policiju“ iz razdoblja Drugog svjetskog rata.
Foto: VCG
Djelovanje tog sustava neće biti ograničeno samo na teritorij Japana. Japanska vlada jasno namjerava usvojiti i Zakon o protuobavještajnoj djelatnosti, kojim bi proširila mogućnosti prisluškivanja telekomunikacija, a raspravlja i o osnivanju obavještajne službe za djelovanje u inozemstvu po uzoru na američku CIA-u. Nova verzija japanske Nacionalne obavještajne strategije naglasak stavlja na tzv. sposobnosti japanskih Samoobrambenih snaga za „uzvraćanje na napad“ i „napad na neprijateljske baze“. To znači da bi se svrha japanskog obavještajnog djelovanja mogla preusmjeriti s pasivne obrane prema aktivnom izviđanju uz mogućnost preventivnih napada.
Meng Xiaoxu smatra da oblikovanje japanskog nacionalnog obavještajnog sustava zapravo predstavlja prvi korak prema ukidanju ograničenja za ofenzivne obavještajne djelatnosti, što će Japanu omogućiti prikupljanje većeg broja obavještajnih podataka u inozemstvu. Niz mjera koje je Japan nedavno proveo također pokazuje da je integracija obavještajnih službi važna karika u remilitarizaciji i oživljavanju japanskog neomilitarizma.
Integracija obavještajnih službi u Japanu predstavlja još jedno ukidanje ograničenja utvrđenih pacifističkim Ustavom, zbog čega azijske zemlje i međunarodna zajednica nikako ne smiju šutjeti. Bez obzira na to kako Japan mijenja nazive službi i prilagođava zakone, ne može prikriti namjeru oživljavanja militarizma. Obnova militarizma u Japanu nema budućnost jer je međunarodna zajednica neće dopustiti, a povijest je neće oprostiti.