Istinski lideri su okrenuti budućnosti. Donose odluke na bazi informacija iz budućnosti. Međutim, što više gledamo u budućnost, to smo sve više i dublje u prošlosti. Svaka odluka danas ima istorijake kontekste. Upravo ovo su polazišta, rekao bih, istorijskog govora predsjednika Si Đinpinga na otvaranju Svjetske konferencije o vještačkoj inteligenciji, održanoj na njegovu inicijativu u Šangaju, u julu ove godine… Lično nijesam prisustvovao konferenciji, ali sam govor dobio od svojih saradnika koji su bili na Konferenciji. Govor nijesam čitao zbog toga što ga je održao Predsjednik velike i moćne Kine, već zbog toga što je govor saopštio čovjek vizije, ideja i ideala, mislilac izvorne dubine. Čovjek koji ima realnu moć da dalje podstiče razvoj ka tom vizionarskom horizontu. Teza je da je svijet na velikoj prekretnici i da ovako brze promjene nijesu viđene u posljednjih 100 godina. Svijet je u tački preokreta. Sa razvojem AI otvaraju se ogromne razvojne mogućnosti. Gospodin Si ističe da stojimo pred radikalno otvorenom budućnošću. Ali, AI nosi i visoke rizike i opasnosti po čovječanstvo. To je razlog da se i gospodin Si zalaže za gradnju zajedničkog, pravednog i ravnopravnog sistema globalnog upravljanja sa AI. Ukazivanje na prekretničku ulogu ovog doba u ljudskoj istoriji koju izaziva AI je odraz svijesti i odgovornosti najuticajnijih ljudi današnjeg svijeta. Upravo predsjednik Si i potencira da „mi, ljudska bića, moramo odgovoriti na pitanja koja nam postavlja naše vrijeme“.
Po mišljenju mnogih futurista, ovo je vrijeme kada se u sljedećih nekoliko decenija uspostavljaju temelji novog načina razmišljanja i organizacije zajedničkog života, koji će važiti za sljedećih desetine, možda i stotine hiljada godina. Ovo je vrijeme slično vremenu zamjene luka i strijele ralom, obradom zemlje, najvećoj transformaciji u životu homo-sapiensa, i u tom vremenu su udareni temelji razvoja i načina razmišljanja u prethodnih 12-15000 godina.
Foto: VCG
Govor Sija opominje svjetsku zajednicu za odgovornost koji ima danas za budućnost ljudske vrste. Možda će tvrdi pozitivisti pomisliti da je govor i suviše idealističan u vremenu kada se ova civilizacija nalazi u stagnaciji. Ipak, po mom mišljenju ovo je govor za „realne idealiste“. Ne zaboravimo da samo ideali mogu ujediniti ovaj svijet. Samo ideali mogu biti u korijenu vizije „A Global Community Shared Future“! Bez te vizije, život ljudske vrste je u opasnosti… A zar vizija nije jedan od sastavnih djelova stvarnosti? Dugo se životno bavim istorijom ideja iz ugla ekonomije i psihofilozofije, i inovatora i reformatora, da bih ovakve izjave davao iz „knjiškog razmišljanja“! Sjećam se polemike u akademskim krugovima povodom Sijevog govora održanog 2013. godine, govora koji će se dugoročno odraziti na Kinu – ali i ostatak svijeta. On je tada rekao da kineska tehnologija zaostaje za razvijenim zemljama i da Kina mora usvojiti strategiju koja će joj omogućiti da te zemlje dostigne i prestigne. I Kina je u tome već uspjela. Oni koji su odmahivali rukom na izjave predsjednika Sija su stalno isticali da su ljudi u Kini nekreativni i neslobodni. Da je to velika greška od strane Zapada, danas je svima vidljivo… Kada sam prije 20 godina uspostavio univerzitetsku saradnju sa Kinom (UDG, Montenegro) na prigovore kolega u pogledu „kreativnosti“ Kineza odgovarao sam da narod koji je imao „civilizacijsku državu“ (Wang Yivei) duže od 5000 godina ne može biti neinventivan. Drevni kineski mudraci su primijetili: „Mudar čovjek se prilagođava promjenama, a učen čovjek postupa u skladu sa okolnostima“…
Foto: VCG
Ideja gospodina Sija „Belt and Road“ je uprkos sve jačim napadima, jedna istorijska ideja ovog vremena. To je ideja koja uspostavlja temelje novog svijeta, ideja koja uspostavlja, prije svega komunikaciju među kulturama, uspostavlja „mreže razmjena“ i ona može biti garant mira u svijetu. Lično sam u svojim istraživanjima ovu ideju proširio i na Svemir – „Space B&R“ jer se svijet i u toj oblasti nalazi na prekretnici. I u inivijativi “B&R” i u shvatanju AI polazi se od pristupa u čijem je središtu čovjek. AI treba razvijati u pozitivnom pravcu i za opšte dobro! I upravo ta vjera u čovjeka, u stavljanje čovjeka u središte razvoja u svakoj zemlji, danas u svijetu ratova i stagnacije, zaista izgleda kao ideal… Samo smio čovjek danas, u dobu prevlasti tehnologije, može insistirati na čovjeku u središtu razvoja. Upravo u tome i vidim ključnu poruku ovog vizionarskog govora.
Ovaj osvrt, dao sam samo iz jednog razloga: da podstaknem ljude, ne samo akademske zajednice, širom svijeta, da se uključe u stvaranje duha i kulture povoljne za realizaciju ideja i poruka iz ovog govora. Naravno, ne radi se o katihizisu, već o jednom snažnom vizionarskom pogledu na mogućnosti i opasnosti koje nosi talas promjena koji dolazi. Ne treba očekivati ni od političara, ni od inženjera da oni rješavaju probleme i opasnosti koje sobom nosi AI. O onome što se odnosi na sve ljude – svi ljudi i treba da odlučuju. Ovo se posebno odnosi na svjetske univerzitete koje se nalaze u periodu gubljenja svoje osnovne osnivačke ideje i pretvaranje univerziteta (većine u velike državne kompanije i poslušnike države). Nije sporno da su univerziteti u 17, 18. i 19. vijeku bili osnovni generatori razvoja društva… Ali, ako je današnji svijet u stagnaciji, zašto uzroke tome ne tražimo u nekim promjenama koje su se vremenom desile sa mjestom i ulogom univerziteta u društvu.
Bez dubljih promjena današnjeg univerziteta, promjene njegove paradigme sa teorijskih, „učenih“ znanja, znanja koja su više usmjerena ka razvoju tehnike, nego ka životu čovjeka, na novu paradigmu života i životnih znanja, ideje iz ovog govora, koliko god su smjele i hrabre, teško da će biti izvodljive. U tom kontekstu treba shvatiti da su društvene nauke i njihov razvoj jedina protivteža bezduhovnom razvoju društva, kakvim ga usmjerava tehnologija. Zaista je i prijedlog da će Kina obezbijediti u sljedećih 5 godina oko 5000 mjesta za programe obuke iz oblasti AI, upravo na liniji značaja obrazovanja za dalji razvoj AI i društva uopšte.
Foto: VCG
Ideja globalnog upravljanja nailazi i nailaziće na vidljiv i nevidljiv otpor. Ova ideja zahtijeva institucije izrasle iz „kompjuterizacije“ i „informatizacije“, a svijet je još uvijek u institucionalnoj strukturi koja je izrasla iz parne mašine i industrijskog razvoja. Gradnja tih novih institucija traži, s jedne strane „mir i viziju“, a s druge strane svijest da smo tom novom dobu jedva otvorili vrata. Ovaj govor doživljavam kao dio vizije kako da se vrata novog doba šire otvore! Ali ga doživljavam i kao ozbiljno upozorenje da se „Berlinska zavjesa“ ne zamijeni „Sicilijumskom zavjesom“! Zaista što više gledamo u budućnost, sve više smo u prošlosti. (Prof. dr Veselin Vukotić, rektor UDG)