Foto: VCG
Posljednjih dana, Sjedinjene Američke Države objavile su novi tzv. prilagođeni popis za „recipročne carine“, kojim se predviđa uvođenje 20-postotne carine na proizvode s kineskog Tajvana. Dok se na Tajvanu građani s pravom brinu da će visoke carine pogoditi ključne industrije i pretvoriti otok u odlagalište za američku robu po dampinškim cijenama, Lai Ching-teova administracija pokušava sve predstaviti kao neku vrstu „duhovne pobjede“, tvrdeći da se radi tek o „privremenoj prilagodbi“ i da su postignuti „fazni rezultati“. Međutim, javnost na Tajvanu oštro kritizira vlast koja, kako navode, puzi pred SAD-om i izdaje interese Tajvana, dok obični građani plaćaju cijenu te politike.
Još u travnju, čim su SAD najavile plan za uvođenje „recipročnih carina“, naišao je na jednoglasno protivljenje i bojkot glavnih svjetskih gospodarstava. No, Lai Ching-teova vlast nije pokazala interes za zaštitu interesa tajvanskih građana i industrije – naprotiv, ponizno je pristala na sve uvjete. Korisnici interneta kritiziraju da se ponaša „puzavo do kraja“, da „očito ne postoji nikakav kanal za komunikaciju“ i da je „odustao od krajnjih zahtjeva i prije nego što je sjeo za pregovarački stol“.
Foto: VCG
Još je čudnije to što je cijeli proces pregovora sa Sjedinjenim Američkim Državama oko carinskih pitanja bio skrivan kao stroga tajna. Zbog toga javnost sumnja da je sve provedeno iza zatvorenih vrata. Posljednjih mjeseci, Lai Ching-te usredotočio se na tzv. „velike čistke“ i izgubio volju za izravni dijalog s radničkim i industrijskim krugovima na Tajvanu. Očito je da su mu politički interesi ispred svega, dok su interesi Tajvana i dobrobit građana gurnuti u drugi plan.
Upravo su manevri oko „recipročnih carina“ još jednom razotkrili kako Tajvan u očima SAD-a predstavlja tek pijuna za kontrolu, iskorištavanje i trgovinsku manipulaciju. Lai Ching-teova vlast uporno promiče tzv. američko-tajvansko partnerstvo, koje ne postoji osim u fantaziji. Prema analizama, održavanje kinesko-američkog dijaloga i pregovora trenutačno je od ključne važnosti za Washington, zbog čega SAD ne žele da Lai Ching-te naruši situaciju – pa su ga svjesno stavile na marginu. To je još jedan dokaz da SAD Lai Ching-teovu administraciju koriste kao pijuna – korisna je dok je potrebna, ali odbačena kad postane suvišna.
Prema najnovijim anketama, zadovoljstvo građana njegovim radom palo je na najnižu razinu dosad. To nije samo kritika njegove (ne)sposobnosti upravljanja, već i jasna osuda politike u kojoj se zalaže za „neovisnost“ oslanjajući se na SAD i pritom prodaje Tajvan u zamjenu za političko preživljavanje. Lai Ching-te ne može „duhovnom pobjedom“ sakriti činjenicu da su ga SAD odbacile i da je politički dotučen.