Često se govori o deficitarnim zanimanjima, posebice o činjenici da mladi ne žele izučavati obrte. Predstavljamo Sašu Bereša, koji se gotovo dvadeset godina bavi soboslikarstvom, a već neko vrijeme ima i vlastitu tvrku „S color“. Kaže da svoj posao zaista voli, iako je u djetinjstvu imao sasvim drukčiju predodžbu o majstorima i poslu koji obavljaju.
– Prvi put sam pomislio da bih se mogao time baviti još u djetinjstvu kada sam vidio majstora koji je mojoj obitelji bojao dnevnu sobu čak tjedan dana, dobivao ručak i popio gajbu piva te još dobio i novce. Pomislio sam: ovo je lagano, mogao bih i ja tako! Osim toga, stanovao sam blizu škole.
Preokret u razmišljanju dogodio se kad sam se dva mjeseca nakon završetka srednje škole zaposlio, mnogo toga naučio od starijih majstora, krenulo mi je i zaista sam ovaj posao zavolio, rekao je Bereš i dodao da praksa i iskustvo čine ovaj posao sve lakšim, unatoč raznim izazovima. Jedan od izazova je i rad na visini pa se prisjeća kako je bojao osječki pješački most iz dizalice na više od 30 metara visine i kada, kako kaže, baš i nije moguće raditi opušteno.
Saša je svjestan da mnogi imaju predrasude prema majstorima pa tako i prema soboslikarima. Teško je naći majstora koji će posao napraviti kvalitetno kao što bi ga napravio sebi. Zbog toga su također dobri i pouzdani majstori vrlo traženi.
– Oduvijek sam radio temeljito, kao da radim sebi. Učili su me da uvijek sve pripremim, zaštitim sve površine i obrišem iza sebe nakon obavljenog posla. Kada su ljudi zadovoljni, opet će vas rado zvati. Osim toga, preporučit će vas svojim poznanicima, a usmena predaja majstorima je najbolja reklama, istaknuo je Bereš. Napomenuo je da postoje i druge predrasude: – Kad si majstor, ljudi misle da si neuk i da si završio školu za soboslikara jer nisi mogao završiti neku težu. Ja sam, recimo, u osnovnoj školi prolazio s vrlo dobrim uspjehom i išao na razna natjecanja iz znanja, a to što sam moler ne znači da sam glup. Osim toga, mnogi mladi ne žele to raditi jer ih je sram da ih vide u prljavim radnim hlačama. I meni je, priznajem, u početku bilo neugodno. No vrlo brzo sam promijenio mišljenje kad sam shvatio da svojim radom mogu dobro zaraditi. Zato bih i mladima preporučio da završavaju strukovne škole jer posla će za dobre majstore uvijek biti, a u radu je spas!, zaključio je Bereš.