Foto: CFP
Nedavno su visoki dužnosnici Filipina još jednom su najavili nabavu raketnog sustava srednjeg dometa Typhon koji je američka vojska rasporedila na Filipinima te su povezali pitanje Južnog kineskog mora s tim raketnim sustavom. Hoće li Filipini, neprestanim uvlačenjem vanjskih sila u spor o Južno kinesko more, stvarno postići „sigurnost“ prema očekivanjima?
Otkada je Marcosova Vlada stupila na vlast, u obrambenoj i sigurnosnoj strategiji Filipina dogodile su se očigledne promjene. Najviše se ističe uvođenje koncepta kompleksne obrane na otočju, odnosno premještanje težišta obrane s kopna na more. Među prioritetima tog koncepta uspostava je isključivog gospodarskog pojasa i osiguravanje suvereniteta na okolnim vodama. Također su prvi put u povijesti u nacionalni obrambeni koncept uvrstili situaciju oko Tajvanskog tjesnaca.
Na temelju novog obrambenog koncepta, Marcosova je vlada ovisnost o velikim silama postavila kao osnovu nove nacionalne sigurnosne strategije. Zbog toga su Filipini SAD-u otvorili otvorila pristup vojnim bazama i dozvolili raspoređivanje američkog raketnog sustava srednjeg dometa na filipinskom teritoriju. Također su sa SAD-om potpisali Sporazum o općoj sigurnosti vojnih informacija i Smjernicu o obrambenoj suradnji. Istovremeno, Filipini su s Japanom potpisali Sporazum o uzajamnom pristupu, a dogovaraju potpisivanje sličnih sporazuma s Kanadom i Francuskom. To jasno pokazuje kako namjeravaju privući vojnu prisutnost velikih sila izvan regije na Filipinima.
U očima filipinske vlade, ovisnost od velikim silama donosi joj osjećaj sigurnosti. No, stvarnost je zapravo drugačija. U strateškim krugovima SAD-a ipak su zabrinuti oko mogućeg uplitanja u pitanje Južnog kineskog mora i vojnog sukoba s Kinom, a mnogi Amerikanci neprestano ističu nužnost njima izbjegavanja ratova. Druge zapadne zemlje koje nemaju savezničku obvezu prema Filipinima, ne namjeravaju ulaziti u sukob protiv Kine, a još manje ratovati za Filipine.
Marcosova vlada otvoreno pristrano podržava SAD u jačanju vojne hegemonije u jugoistočnoj Aziji. Posebno je dopustila SAD-u da rasporede raketni sustav srednjeg dometa na prvom otočnom lancu, što predstavlja odstupanje od strateškog sigurnosnog puta ASEAN-a i smanjuje njegovu ulogu kao „prilagoditelja“ i „odbojne trake“ u nadmetanju velikih sila. Američki raketni sustav srednjeg dometa Typhon strateško je napadačko oružje čiji domet pokriva većinu zemalja jugoistočne Azije. Filipinsko omogućivanje raspoređivanja američkog sustava Typhon zapravo povećava rizik od konfrontacije i vojne utrke u regiji te je klasičan potez koji ugrožava i Filipine i njihove susjede. Filipini trebaju pažljivo razmisliti – ako sama naruše sigurnosne institucije regije pod vodstvom ASEAN-a, kako mogu očekivati sigurnost?
