Bake i djedovi mogu biti mentori, savjetnici, prijatelji za igru ili obiteljski povjesničari. Pitanje je koliko su oni važni u odgoju djece? Odgovore na to i slična pitanja nudi projekt “Baku i djeda svako dijete treba”.
Bake i djedovi sve se češće žale kako nemaju priliku viđati svoje unuke i provoditi vrijeme s njima. Upravo zato Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo provodi projekt “Baku i djeda svako dijete treba”.
– To je mali projekt s mnogo događanja, puno problema, puno velikih ljudi, no unatoč tom tužnom povodu ovog projekta, mi smo došli biti pozitivni, biti uz naše baka i djedove i reći im “niste sami”. Tako da je događaj ustvari namijenjen bakama, djedovima, ali prvenstveno njihovoj djeci, njihovim unucima, objašnjava volonterka Melita Požgaj.
Projekt je ponajprije zagrebačka inicijativa, no pomoć se pruža svim bakama i djedovima bilo gdje u Hrvatskoj.
– Ne možete vi poklopiti nekom slušalicu samo zato što vas zove iz nekog mjesta blizu Međimurja, ne možete vi jednoj baki koja vam plače na telefon zato što ne viđa svoju unučad, reći oprostite, znate vi niste iz Zagreba, ne možemo vam reći riječ podrške, dodaje Melita.
Osim što projekt pruža pomoć bakama i djedovima, uključuje i razvedene roditelje kojima se nudi savjetodavna podrška.
– Mi jesmo udruge za ravnopravno roditeljstvo, ali 90 i nešto posto korisnika su nam nažalost očevi, jer 90 i nešto posto djece nakon razvoda braka žive s majkama. Sva sreća, ovo su nova vremena, nova vremena u plusu, a nova vremena i u minusu. Nekako su roditelji počeli imati osjećaj da su oni najvažniji na svijetu, da sve najbolje znaju, ja sam i mama, ja sam i baka, i vjerujte mi, i dan-dan nas učim, i svaka pomoć i svaka podrška dobro dođe, ističe Melita.
Uz savjetodavnu pomoć, projekt nudi i psihosocijalnu podršku psihologa, grupe podrške te kreativne radionice tai chija.
– Zamislimo djetinjstvo bez baka i djedova, zamislimo djetinjstvo bez nekoga tko nas neizmjerno voli, pa to su naši korijeni. Mi smo od nekog nastali, nismo pali s neba i nismo pali s Marsa. Oduzmemo li djetetu baku i djeda, kao da režemo korijene. A što se napravi biljčici kad režete korijene – uvene, tako da nemojmo se zavaravati, upozorava Melita.
Zbog ograničenih sredstava, projekt se provodi samo nekoliko mjeseci godišnje, no pomoć bakama i djedovima pruža se cijele godine.
– Ja ne volim taj naziv – projekt. Znate, ovo nije projekt. Ovo je pomoć ljudima, ovo je podrška… Ovo je razumijevanje koje mi njima dajemo. Projekt završava, ali to ne znači da završava i naš rad. To nije rad. To im je pomoć, podrška, osjećaj da nisu sami jer djedovi i bake stvarno nisu sami, napominje Melita.
Unatoč svim izazovima, projekt ne posustaje. Potiče bake i djedove u njihovoj namjeri da što više viđaju unuke i provode kvalitetno vrijeme s njima., stoji u objavi na hrt.hr.
