Foto: VCG
Institut za pomorske poslove pri kineskom Ministarstvu prirodnih resursa objavio je 25. kolovoza pravnu procjenu o operacijama „slobodne plovidbe“ Sjedinjenih Američkih Država, na kineskom i engleskom jeziku. U dokumentu se naglašava da američka praksa „slobodne plovidbe“, osim što nema pravni temelj u međunarodnom pravu, počiva na iskrivljenom tumačenju i proizvoljnom proširivanju međunarodnih normi te u biti nastavlja logiku moći i „diplomacije topovnjačama“.
Cilj je procjene razmotriti u kojoj su mjeri američke inicijative i prakse vezane uz „slobodu plovidbe“ u skladu s međunarodnim pravilima i općim načelima međunarodnog prava te postoji li za njih uopće pravni temelj. U dokumentu su analizirani američki pravni stavovi i prakse, posebno izjave i aktivnosti povezane s „programom slobode plovidbe“ te su sažeti prijedlozi, specifičnosti i učinci američkog pristupa.
Procjena je strukturirana u četiri dijela. Prvi dio donosi pregled općih stavova i aktivnosti SAD-a vezanih uz slobodu plovidbe te njihovo glavno tumačenje tog pojma. U drugom dijelu analiziraju se američka shvaćanja i prakse u odnosu na slobodu plovidbe te razlike u odnosu na međunarodno pravo. Treći dio ocjenjuje zakonitost američkih ograničenja prava obalnih država na moru i razmatra postoji li za takve poteze ikakav temelj u međunarodnom pravu. U četvrtom dijelu iznosi se cjelovita pravna ocjena američkog programa „slobode plovidbe“ u pogledu njegove zakonitosti i razumnosti.
U dokumentu se ističe da američki pristup obiluje samoproklamiranim konceptima i proizvoljno postavljenim kriterijima koji su u suprotnosti s međunarodnim pravom i praksom brojnih država. Na temelju tih stavova i postupaka SAD nastoji umanjiti i oslabiti zakonita prava drugih zemalja, dok istodobno proširuje vlastita prava i slobodu, kako bi uživao „slobodu“ bez pravnih ograničenja.
Prema procjeni, američki koncept „slobode plovidbe“ ne samo da nema uporište u međunarodnom pravu, nego se temelji na pogrešnom tumačenju i proizvoljnom proširivanju međunarodnih normi. Takav pristup nastavlja logiku moći i politiku „diplomacije topovnjačama“, pri čemu SAD često pribjegavaju vojnim sredstvima kako bi vršili pritisak na druge zemlje. U dokumentu se naglašava da je američka „sloboda plovidbe“ usmjerena na služenje nacionalnim interesima i geopolitičkoj strategiji SAD-a, dok istodobno ugrožava regionalni mir i stabilnost te potkopava međunarodni pomorski poredak. To jasno održava nezakonitost, nerazumnost i dvostruka mjerila u američkom pristupu.